[adaksinjo]

Autor Košarkaške Ikone

U životu sam dva puta plakao na filmove i filmiće. Jedan od njih je "Dnevnik pobjednika" o Janici i Ivici, a drugi put mi se desilo prije pola sata kada sam gledao highligtse Spursa i Blazersa od sinoć. Da budem precizniji, simultanku ovog gospodina sa slike i osam poena u minuti, osam poena koji nose playoff.

Koliko volim ovog mladića pokazuje činjenica da nisam plakao na Ivaniševića. Nisam plakao na Janicu kada je vozila bez štapa. Nisam plakao na Titanic, a nisam plakao niti na onu kornjaču kojoj vade komad plastike iz glave.

Ovo je momak koji je nosio olimpijsku zastavu Argentine i momak kojeg u zemlji više vole nego Messija...

Jedino što se nadam u cijeloj priči je to da mi ovo nije zadnje plakanje i da ću te gledati još barem 10 godina. Uskoro puniš 41, To ti je ništa. Pitaj Veljka Petranovića i Dadu Volodera...

FOREVER YOUNG!!! Direktor svemira - Manu!