Jooj, sad si me sjetio situacije ljetos. Isli s vira na zrce cura i ja, 7 mjesec, osam navecer taman dolazimo s mosta na pag i prolom oblaka, nebo se zacrnilo i pljuscina samo tako, mrkli mrak nastao a kisa udara liga udara. Ja tek drugi dan u novom autu, napravio tek 300km s njim po suhoj autocesti, trta uhvatila ali vozim ja mirno, s dvje ruke na volanu, kad cura pocne vikati da ne moze disati da ju napadaj panike hvata, a ja nevidim prst pred sobom, ne mogu glavu okrenuti da vidim jel ziva jos. S jedne strane ceste provalija, s druge stijena pa nemogu nigdje ni stat, a i da ima, ne vidim di. Dok nismo dosli na vrh i poceli se spustat nije se nista popravljalo, nakon toga se ko u filmovima razvedrilo i sunce izaslo puj. Curi usne i lice bilo utrnuto jos pola sata nakon svega toga. A meni od straha za nju valjda 10 godina zivota otišlo.