Vratio sam se danas popodne s puta ZG - RI - ZG. Ujutro sve čisto, a na putu nazad (4 sata kasnije), toliko snijega da graniči s mogućim. Nikad još nisam vozio u uvjetima kao da mi je netko bijelu plahtu stavio na glavu
Magla lijevo, magla desno, ispred magla i bijela livada. Nema crta, nema na početku ni nikog koga možeš slijediti.
Gume - inače srednja žalost na mokrom, ali na snijegu začuđujuće dobre...Tigar zimske (jebiga, rent kuća ih stavlja na sve aute).
Na putu zarotiranih i zametenih kamiona i kombija, na svakom većem usponu po nekoliko genijalaca koji su vjerojatno ostali na ljetnima. Čak se i na par mjesta na autocestu i uključilo par takvih i samo vrte kotače u mjestu. Naravno, kaos slijedi kad svi krenu kočiti, a nitko ne drži razmak adekvatan uvjetima.
Prva ralica koju sam sreo je bila malo prije nego što sam došao na Bosiljevo. Od Rijeke do tamo praktički moraš stvarati sam sebi put.
Neki genije je stavio ograničenje na autocesti na 40. S 40 nema boga da si stvoriš put kroz snijeg na usponu, kakve god gume imao.
I onda naletiš na specijalca koji se drži ograničenja i sredine ceste, jer mu je teško procijeniti gdje je lijeva, a gdje desna traka. Maknuti se u neku od strana naravno neće...
Policija tu i tamo s upaljenim rotirkama stoji na priključcima na autocestu, ali nikakve volje i želje da ljude upozore ili barem izdvoje iz prometa ove koji ugrožavaju i sebe i druge.
Žešći HAC fail...