Kod gramofona niže klase ja bih osobno gledao najprije kakva je ručka, odnosno kakve ima mogućnosti apgrejda sa nekom solidnijom aftermarket zvučnicom tipa AT 91, 95 ili Ortofon OM odnosno 2M.
To podrazumijeva da ima mogućnosti podešavanja utega (težine zvučnice) i gazne sile u najmanju ruku, jer to omogućuje da sa postave osnovni uvjeti za neku drugu zvučnicu (težina/gazna sila).
A kvaliteta zvučnice čini najveću razliku u potencijalnim zvučnim mogućnostima gramofona.
Drugo što je važno kod jeftinih gramofona jest da je motor dovoljno precizan da održava potrebnu brzinu vrtnje. To znači da možeš dobit snimku van na zvučnike kako je zamišljena, a ne izobličenu.
Ovako na prvu bih rekao da to više ne bi smio biti problem osim kod baš najplastičnijih
primjeraka novih gramofona, a napominjem to jer je to u prošlosti znao biti problem - odnosno, kod gramofona starih 30tak godina koji su kao novi bili jeftini.
Na sve drugo se u klasi jeftinjaka baš i neda utjecat, jer da bi gramofon imao izrazito kvalitetan ležaj, teški i neosjetljiv plinth ili ovjes neke vrste, savršeno istokaren tanjur - to sve košta poprilično, jer se ništa od toga više ne radi velikoserijski.
No zato se velikoserijski rade jeftini gramofoni ProJecta i Rege, koji zadovoljavaju ova gornja dva kriterija - vremenom su usavršili solidne ručke i pouzdane motore koji ne osciliraju.
Kad ih stave na jednako jeftine šasije kao što ih imaju i ovi ostali proizvođači, Rega i Project daju bolji zvuk, i ostavljaju mogućost nekog razumnog apgrejda zvučnice.
Zato bih osobno prije izabrao neki od ovih modela, iako oni koštaju malo više novaca od
1.500 kuna.
No sa tim gramofonima se možeš upustiti i u puštanje neke potpuno nove ploče koju si platio recimo 200tinjak kuna (nakon podešavanja), bez da se dogodi da ju neka jeftina plehnata ručica i turboplastična igla unište nakon desetak preslušavanja.
Gramofon proizvodi zvuk tako što praktično "grebe" ploču, samo da još jednom podcrtam?