Kažem ti, ja sam dobro razmislio prije nego sam ti to išao pisat, jer će ljudi mislit da sam poludio, i šta izmišljam. Jer nam bliski ljudi nisu baš vjerovali kad smo im pričali i bili su u čudu, dok se nisu sami uvjerili. Još samo ti moram reć da je znao da se vrata otključavaju ključem (otključana si je znao otvorit) i jednom prilikom kad je bio bolestan i nije smio van, sam ga našao visit na kvaki, nekako se upro jer je odma ormar tu, i drba šapom po ključu, ja gledam, šta je, on htio otključat
.
Jedan susjed ga je zvao "mehaničar". Idemo mi sa Zvonkom van i dolazi taj susjed, i kaže: ooo mehaničar! Mi onako, pitamo šta, jel vas zeza mačak? Veli on smijući se: neee, on meni pomaže. Saznali smo da je bivao satima s tim susjedom u više navrata i "pomagao" mu slagat motor
.
A dok je bio mali, tek uzet s ceste, si je uključivao sam igračku. Igračka je bila kao dvije male mice koje mijauču kad ih se dotakne. I mi smo išli stubištem i čujemo igračku dva puta. I mislimo kako se sama uključila, a nađemo njega uz nju kako ide spavat.
Bio je sam i htio imat društvo i skužio je. Odmah smo znali da to nije bez vraga u vezi Zvonka.