Ja ne kuzim kak audio rasprave uvijek odu u smjeru koji ja osobno ne mogu ispratiti...
Ovak, ne slazem se da medu pojacalima nema cujne razlike, ima - kao nusprodukt topologije i strujnih karakteristika u lancu. Nebi je smijelo biti, ali ima. Minimalne, ali opet ima, distorzija harmonika, karakteristika otpora pri raznim frekvencijama i relativnim glasnocama, to se cuje i cesto opisuje kao nedefinirani bas ili veo preko visokih tonova i slicno. Induktivitet i otpor, kao i kapacitivnost imaju veliku ulogu u frekventnoj karakteristici zvucnika, pa i taj spominjani komad drota moze utjecati na istu. Recimo pozlaceni naponski kabel i slicna sranja ne mogu. Razlike jesu tesko izmjerive i cujne, ali dopustam da je uho do uha razlicito, jer je uho izrazito sofiaticirani istrument povezan sa mozgom koji ima tedenciju da prema ocekivanjima dopunjuje zvucnu sliku. Ali ako znamo da svako od nas ima drugaciji vid, neko je brzi, netko vislje skace, netko pametniji a netko sporiji, dozvolite da i ima razlicitih usesa, kad ih vec neki nose kao jedra, a neki kao satelite. Samim tim netko moze cuti drugacije, biti osjetljiviji na odredene frekvencije itd. Uostalom, sluh nam degradira godinama i vecina Vas svoj tweeter u velikoj mjeri ima za potrebe svog psa, jer ga vi vise ne cujete. Medutim istovremeno se laje na krivo drvo cijelo vrijeme, pa cu ponoviti. Imate izvor, zvucnike, sobu, drotove. Ulozite u mikrofon i izmjerite, tretirajte sobu, smjestaj i napravite potrebne korekcije na skretnici, and Bob's Your uncle.
EDIT: Čisto kao svojevrsni disclaimer, uzmite doma mikrofon (po mogućnosti malo bolji, ali čak i ovi na mobu mogu poslužiti) i snimite se dok pričate u prostoriji u kojoj su Vam i zvučnici. Snimku pustite preko zvučnika. Kod velike većine manifestirati će se jeka na snimci, koju jasno čujete u reprodukciji ali ne i kad snimate odnosno stojite u sobi i pričate. Kako to? Kako rekoh, uši su direktno spojene na mozak, i taj divni organ kompenzira jeku prostorije kad u njoj snimate, ali kasnije sve možete jasno čuti na snimci. Naravno, nije svemoguć, pa kompenzira dijelove spektra u različitim mjerama. Što mislite što se onda u istoj prostoriji događa sa zvučnicima, pogotovo kad doma doteglite novi sjajni komad tehnike sa velikim očekivanjima? Bottom line je opet, ne paše svime isto, meni osobno smeta previše definirani midrange i višeglasje, makar u snimci ispravno, a neko je više osjetljiv na visoke a neko na niske tonove. Stoga je jedini ispravni put po meni ne ganjati visoku vjernost reprodukcije po njenoj definiciji, već shvatiti što se događa i prilagoditi sustav svojim preferencama. Najjednostavniji put do visoke vjernosti reprodukcije, ako se baš traži vrh, jest kupiti studio monitore (Behringer primjerice ima model u prihvatljivom cjenovnom razredu a koji je na blind testu na audio sajmu izabran od strane audiofila kao sveti gral pored zvučnika skupljih od prosječnih zgrada), eventualno digitalnu skretnicu i makar ne potpuno ispravno ali djelotvorno, dva dobra woofera 20 - 80 Hz sa čijim se smještajem treba poigrati, i sobu nakrcati namještajem, zavjesama, tepisima i slično. Kablovi preko 2.5 mm2 bakar, najjeftiniji. Makar nije mistično i statusno, mislim da je najjednostavnije i najjeftinije do visoke vjernosti - a onda možete bježati od nje do onog što Vam zapravo paše.