Tijekom sinoćnje prepiske palo mi je na pamet da nisam pisao na forumu o promjenama koje je doživio moj sustav u posljednje vrijeme, a promjene su solidne i značajne, iako možda još „in process“.
Naime, kako smo kao „odgovorni“ roditelji napokon poduzeli prve korake vezane uz definitivno uređenje sobice za najmlađu članicu obitelji (pod kodnim imenom „Gve mama, kvava“ a.ka. Minstry of silly walks), u malom stanu to podrazumijeva i određena rješenja u dnevnoj sobi, što se opet, u našem slučaju, gotovo odmah reflektira na audio-sustav.
Avantura sa Vifama na zidu je prošla, obzirom da se je neki upgrade zahtijevao ozbiljniji subac, što bi opet dovelo do redefiniranja prostora u dnevnoj, sa krajnje neizvjesnim rezultatima u konačnici u soničnom smislu.
Tako je neki krajnji zaključak bio da se traži novo rješenje za zvučnike, a od uobičajenih opcija otpale su obje (i stalci i samostojeći) , tako da sam na kraju pristao rješenje koje se vidi na slikama isključivo zato jer se otvorila mogućnost da povoljno nabavim male Dynaudio DM 2/6, koje sam već neko vrijeme mjerkao.
Manji problem mi je predstavljala podloga, jer je riječ o Ikeinim komodama dobro popunjenim knjigama, tako da sumnjam da bi ijedan stalak bio išta masivniji.
Veće sam brige imao oko nužnosti smještaja zvučnika na cca 18 cm od zida, no tu bi mi bio isti k i sa stalcima, a i samostojeći bi stajali apsolutno jednako. A sa Kalaxima sam dobio i nužan prostor za knjige, ploče i slične neizbježne stvari.
Zvučnike sam postavio na nogice od tvrde gume iz Bauhausa (što su zapravo odbojnici za vrata, dakle – elastični a tvrdi polisilikonski bumperi), s čime sam imao dobra iskustva i prije.
Ovdje se pokazalo da kao eventualni upgrade s vremenom mogu bez problema doći isti takvi ali eventualno od nekog sorbotana tipa HerbieLabs ili slično, jer sumnjam da neki namjenski stalak za profi monitore može ponudit više, a ružni su mi i za studio a kamoli za dnevnu sobu.
Niti udaljenost od stražnjeg zida nije se pokazala kao problematična, jer:
osim što je prostor nominalno od nešto više od 18 kvadrata zapravo otvoren na kuhinju i hodnik , navedeni zid je od (duplog) knaufa pa i on „popije“ dio tonova umjesto da ga kompletnog reflektira, a ovaj otvoreni prostor iza očito proguta sve što dođe u njega.
Tako da nema nikakvog bumijanja, muljanja ili „mrene“ u višim frekvencijama, whatsover.
Dapače - ovi malci su bez svake sumnje najbolji zvučnici koje sam unio u stan, apsolutni match sa dimenzijama prostora, te (kao što su recenzije većinom i pisale) sposobni su parirati performansama sa opremom višeg ranga, snage ili ugleda, te konstantno davati još informacija, visokih, niskih, boje i GLAZBE u količinima koje ne očekuješ, čak i kad očekuješ puno………
Kako to znam?
Tako što se nakon relativno kratkog vremena, ničim izazvan, umjesto Regice uselio u sustav nesvakidašnji gost pod imenom Krell S300i, integrirac poznatog američkog proizvođača, čije proizvode od 20+ kg javnost od milja naziva „Baby Krell“.
E na tog Krellca sam se, idući za nekim sasvim nevezanim poslovima, doslovno spotaknuo, i uzevši u obzir u okolnosti u kojima se to dogodilo, nije bilo šanse da ne odem s njim doma.
O tome što je donio u sinergiju sa Dynaudio malcima sam već napisao, i kak stvari stoje uz sve nedaće koje to donosi (od financijskih do onih praktične vrste) izgleda da ostaje duže vrijeme in-house.
Izvor ostaje Meridian apsolutno, što znači da sam nakon 20-tak i plus godina bavljenja ovim hobijem skupio opremu koja ekšli kuca na vrata pojma „hi-end“, ako već nije ušla unutra……….
Iako je DM formalno osnovna linija Dynaudio ergele (a ovo najmanji model iste) nema apsolutno ikakvog rezona tražiti išta više, jer jedinog čeg bi moglo faliti – basa, u realnim okolnostima ima u obilju, i još je uz to toliko brz, definiran i nekako „rezolutan“, da ne vidim što bi još koji herz niže uopće donio, osim u svrhe testiranja „how low can it go“.
Ono što je najvažnije jest da se mjuza sad vrti praktički neprestano, jer na razgovornim glasnoćama koje nam omogućavaju da radimo što nam se već radi (igramo se, čitamo, kuhamo, razgovaramo –jelte) zvuk koji izlazi iz zvučnika ima sve što mu treba da bi ga nazvali GLAZBOM – bas ima kraj i ne odlazi nikuda, vokal ima boju, visoki su povezani i ne strše.
Sve skupa omogućava da kad god poželiš, na trenutak se malo fokusiraš na svirku i uživaš……
Ono što sam malo prije napisao, vezano je uz činjenicu da je 80 % tih svakodnevnih seanski vezano uz slušanje dobro kodiranih internetskih radija tima Naim, Linn Jazz i mojih omiljenih SomaFM stanica, posebno Left coast 70-s kanala.
I to preko Raspi+DigiPlus-Volumio izvora, vezanog na SMSL Sanskrit DAC-a, ukupne vrijednosti cca. 250-300 eura, odnosno metićemo - desetak puta manje od nominalne cijene integriranog pojačala na kojeg su spojeni……….
Vidiš ti to……