Trica je bila na 6.75 i bilo je manje prometno sa dva tornjaka u sredini,recimo Ewing i Oakley,Shaq i Grant,Robinson i Rodman/Duncan,Hakeem i Horry,Mourning i PJ Brown,Dikembe i McDyess...pa ti drajvaj na koš.
Igralo se dosta više na snagu i izolacije/post up.
Vratili su tricu na 7.25 pod izgovorom da će samo pravi tricaši dolaziti do poena tamo no kako svaka (r)evolucija jede svoju dijecu tako su se kroz desetljeće počele kotiti stretch četvorke koje su riješile reket jednog tornja. Potom su se analitičari zapitali...zašto stati na stretch četvorki kad može i petica? Maknuli hand checking i dobio si ligu di se bjesomučno vrti pick n roll,šutaju trice i drajva na obruč bez neke nauke pretjerane a faulovi se zovu,kako bi neki rekli "because of bad breath".
Danas kad LBj treba napraviti post up i riješiti jedan na jedan leđima...to zgleda ko čisti amaterizam u usporedbi kako su to riješavali tada,recimo Grant Hill i
Glenn Robinson.