LE- diode stare, dobre, klasične, nisu određene unutrašnjim otporom.
Pad napona na samoj LE diodi je 1.6 V i stalan je. Dakle, imaju Zener efekt. (ovih 1.6 ne vrijedi za plave ineke druge spec. LED)
Otpornik se računa po Ohmovom zakonu R=U/I . I je maksimalna struja kroz diodu. U je napon na koji priključujemo LE diodu, od njega oduzmemo 1.6V.
Većina standardnih LED je predviđena za I max. od 20 mA. Kod minjaturnih je dakako i struja manja, a kod jumbo size veća).
Staviti otpornik veće vrijednosti od kalkulirane znači samo nešto manje svjetla. Manji otpornik će uzrokovati prekoračenje struje i izgaranje LED.
Intenzitet kojim svijetli neka LED (ili LED display, ili grupa LED) se u praksi rješava ili promjenom struje, ili pak impulsno nekim IC sklopom, odnos impuls - pauza.
Struju je dosta nezgrapno mijenjati žičanim potenciometrima, a i relativno su skupi.
Struju može ograničiti jednostavan sklop sa tranzistorom a regulirajući element može biti sve što mijenja otpor, recimo PTC otpornik NTC takodjer, fotodioda, fotootpornik i sl.
Najobičniji FET, preciznije JFET, recimo BF245 kome se gate spoji na source a + dovede standardno na drain, će ograničiti struju na nekoliko mA, ovisi o primjerku... LED se spoji serijski i svijetliti će jednako, bez obzira na koji je napon priključen sklop. Ne previsok, samo do U max za određeni FET!
Naravno i integrirani regulatori napona tipa 78.. se mogu jednostavno spojiti kao ograničavači struje, ali tek nakon nominalnog napona (jer će kod 7805 onih 5V ostati na njemu!). Veličinu limitirane struje će odrediti otpornik sa "out" pina prema srednjem koji se u ovom slučaju ne spaja na zajednički vod ("masu, šasiju, zemlju")
Zbog onih 5V je zgodniji LM317.
Ovdje bi se dalo puno pisati, kao i o svakoj elektroničkoj komponenti, a ima falabogu hrpa knjiga i knjižica na svim razinama.
Ako je netko ovo pročitao, taj je strpljiv, a upornost se naročito treba vježbati ako se bavimo elektronikom, bla, bla...
