Slabe tocke stolice su uvijek:
- ako je naslon zasarafljen u podguznu plocu koja je cesto od iverice ili slicno. Najcesce se ta iverica razhebe ili pukne jer nema metala niti na neki nacin ojacane iverice (metalni backplate)
- ako naslon nije nikako ucvrscen za podguzni dio nego se preko plasticnih oslonaca za ruke spaja za guzni dio. Plastika oslonaca ima tendenciju da s vremenom popuca oko spojnih tocki, pogotovo ako se razvaljujete na takvoj stolici. Takvu konstrukciju recimo ima Ikea Renberget, low-mid end best buy model.
- plasticne nepredimenzionirane noge koje se ne mogu nositi s konstrukcijom i opterecenjima pa s vremenom plastika popuca ili na pregibima ili oko kotaca gdje je, logicno, najslabija.
Markus recimo ima naslon spojen sa 3 sarafa za metalnu bazu ispod guzice koja je spojena na cilindar i podguznu plocu. Ovo u velikoj mjeri zaobilazi podguznu plocu koja je od nekog drveta i opterecenje se od naslona prenosi izravno na metalnu bazu i na noge.
Osobno nikada ne bi odabrao stolicu koja preko naslona za ruke i 4-6 spojnih tocki prenosi opterecenje na bazu. To bi morao biti jeben metalni oslonac bez tragova plastike oko spojnih tocki, a to sigurno poskupljuje proizvod.