Džizs! Čini mi se da ne barataš osnovnim pojmovima i principima rada napajanja.
LED je element upravljan strujom. Kroz nju moraš pustiti određenu stuju (u zavisnosti od željenog intenziteta emitovanja svjetlosti, za podatke pogledaš datasheet).
Ako ti treba 20 mA za crvenu LED (tipičan pad napona na njoj je oko 2 V), a ti imaš napajanje od 12 V onda možeš napojiti LED na dva načina.
Prvi je izvorom konstantnog napona. Taj napon već imaš, 12 V. Da bi ograničio struju na 20 mA koristiš otpornik čiji otpor računaš omovim zakonom. Tako dobijaš vrijednost otpora od 500 oma.
Jedan od problema ovog rješenja je to što se pad napona na diodi mjenja sa temperaturom, a LED se grije dok emituje svjetlost. Ta promjena pada napona na diodi dovodi i do promjene vrijednsoti koje koristiš u formuli, što u konačnosti dovodi do toga da se mjenja struja kroz diodu.
Drugi, mnogo značajniji problem, je pad napona na otporniku odnosno snaga koja se disipira u termalnom obliku. U ovom slučaju je to 0,2 W. To i ne izgleda nešto posebno, ali uzmi za primjer ovu LED velike snage. Ulazni napon 55 V, struja 0.95 A a pad napona na diodi 50V. To je skoro 5W na otporniku. Takav otpornik je skup i ogroman je dimenzijama.
Treća stvar koja se tu pojavljuje je i taj jako mali pad napona na otporniku u slučaju LED velike snage. Sa jako malom promjenom napona na otporniku dolazi do značajne promjene struje, što nikako ne odgovara diodi.
Kod izvora konstantne struje kroz diodiu uvijek imaš potrebnu struju (setovanu), a napon varira. Dioda uvijek sija istim intenzitetom. Ako se koristi linearni izvor CC opet imaš problem sa disipacijom, ali ga je mnogo lakše riješiti nego na otporniku. Ako se koristi prekidački izvo CC onda imaš gotovo idealno rješenje. Ako ga još iskombinuješ sa PWM-om onda si na veoma dobar način rješio i napajanje i dimovanje LED-a.
Sve u svemu, čini mi se da ne shvataš koncept izvora konstantne struje.