Da me bar netko od ovih firmi sponzorira...
Domaći Sony ured je nezainteresiran za ikakve promotivne aktivnosti, a i slabo do nikako opremljen. Čovjek profesionalac ne može u slučaju kvara od njih dobiti zamjenski aparat u rangu opreme koju ima. Javio sam im se nekoliko puta da bih htio probati neki od skupljih komada opreme...misija nemoguće.
U zadnje 2 godine su napravili 2 manja eventa koji su prošli nezapaženo jer su pozive slali samo "odabranima". Sva ta skuplja oprema dolazi iz Mađarske jer je kod nas jednostavno nema. Sad prije par mjeseci su donijeli A7RII i nove GM objektive i eto, imao sam ih prilike probati. Srećom, nemam tih novaca
Korisnik koji razmišlja o kupnji takvog aparata će ga također htjeti probati, no zbog takve politike, neće moći, i uzet će Canon ili Nikon jer ga može vidjeti i probati na svakom ćošku.
Panasonic, Nikon, Canon...svi imaju svoj brand store. Od Sonya, sve što možeš vidjeti uživo su RX100 i A6000, koji su daleko od top modela, a često ih se ni ne može probati jer drže prazne baterije u aparatima ili ih ne drže uopće.
Zašto sam prešao na Sony?
1. Stabilizacija u tijelu (svi kompakti, superzoom, DSLR, SLT i A7xII serija mirrorless aparata)
- svaki objektiv je stabiliziran, bez potrebe da ih plaćam više samo zbog toga. Također, manje elektronike u objektivima, koji su ipak podložniji oštećenjima od samog tijela.
2. Daleko jeftiniji objektivi
- Sony koristi Minoltin A-mount, što znači da ima ogromno tržište Minolta objektiva proizvedenih od 1985. Primjera radi, 50mm f/1.7 se može naći od 300-500 kn, 70-210mm f/4 već za 600-800.
3. Veći postotak uspjelih fotki
- fotkam koncerte najviše i bitno mi je da imam što manje neuspjelih fotki (kao i u svemu što eventualno radim). Pouzdati se u svjetlomjer na koncertu je hit or miss, nikad ne možeš biti 100% siguran da će fotka uspjeti. Ili je nešto skureno ili je previše u sjeni, ili je taman. Na Sonyu mi je uvijek taman, jer već u tražilu vidim kako će fotka ispasti kad okinem, a svaku promjenu postavki vidim u stvarnom vremenu. Na DSLR-u mi se milijun puta dogodilo da sam bio u situaciji da sam trebao reagirati odmah i aparat je slučajno bio postavljen za druge uvjete. Pogledaš kroz tražilo, promakne ti svjetlomjer zakucan u minus...okineš i imaš mrak. Sony...pogledaš kroz tražilo...imaš mrak, podesiš aparat puno prije i puno preciznije nego DSLR. OK, to ima svaki mirrorless, ali jedino Sony ima u DSLR formatu već 5 godina, što omogućava i više slika u sekundi za sportske fotografe (12 FPS kod A77II kao i kod 6x skupljeg Canon 1DX).
4. Aplikacije - Koristim često timelapse i angle shift aplikaciju. Postavim aparat, odredim postavke i pustim da pofotka. U aplikaciji izaberem željeni set fotki, eventualno fade in/out, tranziciju tijekom trajanja i renderiram video u full hd .mp4 formatu u roku nekoliko minuta. Nakon tog je spreman za upotrebu, mogu ga poslati na smartphone ili računalo i dalje s njim što me volja.
5. AF, eye AF, face recognition i tracking
- svadba...pofotkam mladu i mladoženju, te kumove. Zadam lice mlade u aparatu kao #1, i lice mladoženje kao #2 prioritet, kumove kao #3, #4... Nakon tog, kod svake grupne fotke ili fotke na kojoj se netko od njih nalazi, aparat uzima prioritete u obzir i fokusira na njihova lica. Ako mi u kadru nema prioriteta #1 i #2, ali su tamo, #3, #4 i #5, fokusirati će na njih. Ako u kadar uleti #1, bit će fokus na njoj...
Portreti...nakon klasičnog fokusiranja, stisnem tipku programiranu za eye AF i aparat mi analizira kadar, nađe zjenicu i dodatno korigira fokus da bude na zjenici.
Tracking...kod fotkanja ili kod videa, izaberem lice ili objekt koje želim pratiti fokusom i to radi besprijekorno. Čak i ako mi objekt ili osoba izađe iz kadra i ponovno uđe nakon nekog vremena, nastavit će ga pratiti.
6. Cijena
- Aparat koji mi nudi više od konkurencije, te je godinama tehnološki ispred i košta dosta manje. Bez obzira kako se zvao, dat ću mu šansu. Počeo sam s Olympusovim DSLR-om (E-520), da bih prešao na Sony DSLR (A580), pa Sony SLT (A77), Sony FF mirrorless (A7II), i sad zadnje na Sony APS-C mirrorless (A6000) i Sony FF kompakt (RX1R).
Cijelo to vrijeme sam paralelno u raznim projektima i asistiranjima koristio i Canon, Nikon, Pentax, Panasonic, Olympus i Fuji opremu.
Da sam u nekom od tih brandova prepoznao veći potencijal i da mi za ove potrebe nude bolji omjer cijene i mogućnosti, vjerojatno bih bio korisnik nekog drugog branda. Mogu otići komotno raditi low light evente i koncerte, mogu otići na motokros utrku, mogu otići na nogometnu utakmicu, svadbu...mogu odraditi sve bez da se pitam jel može to moj aparat. Od Sonya senzore kupuju sad već svi osim Canona i dokazano su najbolji na tržištu, objektiva ima dovoljno za svakog, pružaju modernu tehnologiju i to sve po pristupačnim cijenama...
Meni čini život lakšim, manje vremena trošim na obradu i spašavanje neuspjelih fotki, a više vani s aparatom u rukama, što mi je i najbitnije.
A ni najnagrađivaniji hrvatski fotograf ne koristi Canon ili Nikon
http://emedjimurje.rtl.hr/drustvo/pe...atski-fotograf