Preskočio sam post nehoteći, red je da javim koju:
Poslušao sam u početku "par" stvari, nakon što su zvučnici "usvirali" nekih 10h. Na 50% odvrnuo glasnoću na pojačalu, a izvor zvuka (TV) je bio na 25%. Ne koristim nikakav DAC, već TV povlači direkt s mrežnog diska. DAC mi se i dalje čini u ovakvom setupu bespotreban, tako da će sigurno ostati neko vrijeme.
Oxygene album od Jarrea (1976) - nikakvih negativnih primjedbi, sve na mjestu, srednji i visoki jasno odvojeni, kod višestrukih visokih tonova se lako distanciraju - doduše na par karakterističnih Jarreovih preklapanja visokih tonova nisam baš bio zadovoljan, ali to pripisujem djelomično sobi.
Suvremeni nasljednici Jarrea, Daft Punk i njihov soundtrack filma TRON - kod izoliranih najdubljih tonova, koje poznajem sa svojih UE 700 sluški, čuje se manjkavost zvučnika, kao da imaju cutout najdubljih frekvencija. Fischer me urekao. Slamka spasa je što nisam još upogonio zvučnike većom snagom. Svi duboki koji su nešto viši od gore spomenutih svejedno prođu tijelom ostavljajući trnce - vrlo topao bass - vrlo neočekivano. Dakle, kao što sam i prvi dan napisao, ne udaraju kao pneumatska bušilica već fino zaokružuju bass. Morao bih glasnoću još malo pojačati, možda se pojave i manjkavi duboki tonovi.
The Black Keys - El Camino
Vibracije žica gitare nakon produciranja tona, karakteristika black keysa (kao da ti trzalica ostane još kratko dirati žicu nakon sviranja tona), uvijek se jasno čuju, to me ugodno iznenadilo. Očekivao sam da će se te post-vibracije utopiti u zvuku. Uživancija uz Little Black Submarines se samo podigne na još višu razinu nakon druge minute.
Ove osvrte sam napisao još prije, planirao sam skoncentrirano još neke stvari od Jarrea poslušati, ubaciti malo suseda Slovenca Gramatika, no nisam se uspio prisiliti kritično slušati te stvari, već samo guštam.
Još su dojmovi vrlo dobri, pogotovo s obzirom na uloženo. Vidjet ćemo kroz još koji mjesec
