Visage, hvala na opsežnoj elaboraciji. Znam da je bilo nešto s tim Carver/BG ribbonima, ali ne znam točno pozadinu svega.
Doduše, neke moje kolege smatraju da je BG jednako dobar kao oriđiđi Carverov, te da su izvrsni za neke samogradnje (vrlo kompleksne naravno). Postoje navodno neki projekti koji uključuju po tri takva panela jedan iznad drugoga, a cijli je zvučnik unutar vrlo tanke ali visoke zakrivljene MDF/HDF konstrukcije sa transmisijom. Subac je naravno tu obavezan kao prateća oprema...
Citiraj:
|
Jako je to lose, jer sa strane radi samo dodatne probleme sa uskladjivanjem pa je mala vajda. Ma jos bi ja i zazmirio na sve ali bass je bio trom i mutan.
|
... što samo govori o različitosti uvjeta pri kojima smo slušali ta rješenja.
Bass kojeg sam ja slušao bio je brz i točan, bez najdonjeg dijela. Iako, priznajem slabiju integraciju sa mid/high bandom, no svejedno dovoljno dobro da ne naruši pozitivnu sliku o zvučnicima.
Citiraj:
|
Prema elektrostaticima da za dinamiku, ali ga pojedu u transparentnosti srednjeg i visokog podrucja. To se jednostavno nemoze usporediti, tu su naj jaci od svih ostalih. Nemozes veliku povrsinu zamjeniti nikakvim trikovima, ma kako driver bio dobar.
|
S ovim se ne slažem. MBL-ovi driveri u principu i imaju veliku površinu, a svojim djelovanjem bliži su elektrostaticima nego dinamičkim zvučnicima, kako površine ultra-lakih lamela titraju pri elektromagnetskoj pobudi na mikro-razini. Transparentnost visokih i srednjih je upravo nevjerojatna. Bolje od elektrostatika koje sam čuo. A tu je još pridoadana ultra-realistična trodimenzionalna prezentnost, što zaista fascinira slušatelja.
Govorio si o Johnu Atkinsonu koji je popljuvao MBL-ove, no u Stereophile-u se pojavljuje još jedan review od Michaela Fremera koji ipak malo drukčije misli o tom rješenju.