Šteta. Inače, Solaris, odnosno Sun Cluster je optimiziran za "High Availability" više nego load balancing. Dakle, naglasak je na stabilnosti (odnosno dostupnosti) sustava pomoću redundancije, dok je povećanje perfomansi u drugom planu (odnosno značajnije je tek s više od 2 node-a).
Load balancing se, s druge strane, postiže na application level-u ili dodavanjem jednog, ponekad vrlo čudljivog, komada hardware-a koji se i zove "Load Balancer". Taj se komad hardware-a, koji izgleda kao malo ozbiljniji switch, brine o raspoređivanju request-a na node-ove, kako bi se dobile optimalne perfomanse cluster sustava.
Jedna ekipa s posla se malo bakćala Linux cluster-om, pa su im se dešavale, za Solaris nezamislive, stvari. Npr. kad jedan node naprasno pljasne (recimo, iskopčaju ga iz struje, što je malo vjerojatna real-life situacija, jer high availability sustavi imaju, osim nekoliko UPS-ova i redundantna napajanja, no ipak kupac obično inzistira na ovakvom testu), preostali node-ovi ne skuže odmah da je nestao iz cluster-a, pa ne preuzmu njegov dio request-a. Na taj način jedan se dio posla ne obavi.
Mi smo na Solarisu imali takve testove i ne sjećam se da smo ikad izgubili i jedan request (uostalom niti ne smijemo), pa sam poprilično skeptičan što se tiče Linux cluster-a.
Anyway, ako se želiš igrati - naprijed. Ako, s druge strane, trebaš nešto zaista ozbiljno, istestiraj to dobrano prije nego počneš s praktičnom primjenom.