Autor JozicA
Kako kaze ona stara: Nije sretan tko puno ima, nego onaj tko malo treba.
Bio sam u Njemackoj skoro godinu dana, radio vise poslova i nikako da mi sjedne ta Njemacka, nije u eurima sve. Cim se ukazala prilika vratio sam se kuci. Vidim poznanici, familija, odlazi i dana danas, pozelim im sretan put. Ali ne, hvala ljepa, nikad vise.
Trenutno radim u domacoj firmi (proizvodnja kemijskih proizvoda-nikad prije ove 2015. to nisam radio), placa prava mizerija za nase uvjete, minimalac. Dobro, ako ponekad odradim 4 nedjelje i koji praznik dobijem i 2700kn.
Sto da vam kazem, ja zasada sretan i vise nego zadovoljan, radi se 8 sati dnevno, ili od 6-14 ili od 14-22. I ni sata vise.
Radne kolege, meni su kao druga porodica. To nemogu nikakvi novci da kupe. Osobni odnosi, kolegijalnost na poslu na svakom koraku, radni dan od 8 sati prodje sad pa sad. A da li se radi, pa naravno da se radi, proizvodnja je linijska, stroj tjera, nema stajanja. Da li se moze, naravno da moze.
A i kud ce ova nasa Domovina ako svi odu vanka, treba netko i da prozvodi i da stvara neku novu vrijednost. Osobno cu prije odabrati zivjetu u Hrvatskoj i raditi za 2400 kuna nego biti u Njemackoj za 2400 eura. Familija mi kaze da sam lud. Ali ja mislim da nisam, samo sam sretan s onime sto imam, nije puno ali me i to malo veseli.
|