Gle, gdje god radio, na neki način si se za navedeno mjesto nametnuo.
Nisam ni ja prolazio proceduru kod zapošljavanja, niti sam pisao molbe. No eto, ja sam tražio kaj sam tražio. Trebalo je hitno ljude, a vremena nije bilo. Pa se snađi druže.
I ja bi volio da imam kadrovsku, pa da mi pošalje 10 kandidata koje su pretresli stručnim metodama. No eto, nemam.
I danas iza ljudi koje sam uzeo stojim. Kad me direktor pita bilo što vezano za posao koji su napravili, stanem iza njih bez razmišljanja. I oni to znaju.
A bahate samozadovoljne likove ne trebam. Ja sam tražio ljude na koje se mogu osloniti, kojima mogu vjerovati, koji imaju stav i koji će posao obaviti. Isto tako oni znaju da me mogu u 4 ujutro zvati ako treba nešto hitno sanirati.
Napuhance ne volim, niti bi radio s njima.
Došao je jedan, počeo nabrajati kako mu je stari neka faca, veleposlanik ili nešto. On studira neki faks di plaća 60 000 godinu. Valjda je mislio da ću ga zato odmah uzeti.
Realno, boli me jedna stvar ko ti je tata. Taj ne radi kod nas, ne zbog tate nego jer je bilo boljih ljudi.
Isto tako imam dvojicu za koje se poslije pokazalo da su sinovi jednog poznatog bivšeg nogometaša, i jednog od najpoznatijih hr novinara.
Dečki to nisu spomenuli dok nisu počeli radit. Stvarno obojica na svom mjestu, marljivi, pouzdani.
Ja samo pišem kako to izgleda s one strane razgovora za posao u firmi koja nema vremena za preseravanja, floskle, testove i ne znam kaj. Ako nekome pomognem super.
Kažem, ja nakon faksa nisam išao na takve natječaje, nije bilo potrebe. Ali pitanje nije za takvo mjesto, nego neko početno radno mjesto u firmi. I onda savjet bude: ja to nebi nikome slao.
Stvarno, super savjet za mladog čovjeka koji traži posao.