Pošto vodim na poslu ekipu od petnajstak ljudi koje sam kod proteklih godinu dana malo po malo zapošljavao, mogu ti reći svoje iskustvo s "druge strane" razgovora za posao.
Stavljali smo oglas u 3 navrata, svaki put se javilo preko 100 ljudi. Mi smo tražili životopis i neko kratko motivacijsko pismo.
Ne moram reći da sam odmah eliminirao ekipu koja ne zna pročitati oglas za posao i poslati ono što tražimo. Dakle ako piše CV i motivacijsko pismo, onda složi nekih pola stranice teksta, uredi na brzaka, spremi u wordu i pošalji kao prilog. CV plus rečenica u mailu da si motiviran za posao nije dovoljno, i ne želim uopće razgovarati s nekim kojem ću svaku sitnicu morati crtati.
Nakon toga sam radio neko sortiranje po tome koliko je tko uključen u polje koje nas zanima. Jedna od bitnih stavaka je fleksibilnost. Dakle, rad noću, vikendom, tjednom u svakakvim terminima. U prijavi su svi fleksibilni, kad ih na razgovoru pitam konkretno onda se čude. Nemoj pisati ono na kaj nisi spreman.
Nemoj pisati floskule. Ja sam super radnik, motiviran, bla bla bla. To mene ne zanima, to je kao da mi pišeš da svaki dan jedeš i dišeš. Normalno da ako se prijavljuješ na posao da želiš raditi. Meni je recimo lik napisao da kad je vidio oglas za posao da mu je suza kanula u oku jer je to idealan posao za njega. Koliko god to bilo smiješno, lik me zainteresirao i eto ga radi danas kod nas. Čak sam ga u tablici gdje sam vodio evidenciju stavio kao "suza u oku kanula" pod napomenu. Dakle, nemoj ustrašeno pisati floskule, nego napiši konkretno par rečenica o sebi, istakni se nečim.
Sam razgovor. Naravno da živci rade, da je trema. Ali nemoj se stisnuti, klimati glavom i slično. Dođi uvjeren u sebe, rukuj se ozbiljno, stisni jebenu šaku muški a ne ko pičkica. Raskomoti se sam, skini kaput/jaknu bez da ti se to nudi. Ako ti nudi kavu, uzmi. Pokaži da si opušten, da vjeruješ u sebe i da si čovjek u kojeg se može pouzdati. Di ćeš uzeti nekoga tko samo klima glavom, tko se trese, kaj će taj obaviti kad ga pošaljem nešto riješiti?
Mi smo uzeli na probni dio duplo kandidata nego kaj primamo. Tu sam im dao maksimalnu slobodu da dolaze vježbati kad sami žele jer se taj dio ne plaća. Pošto imam hrpu drugog posla, jednostavno nekad možda na nekoga i zaboravim. Dakle pitaj, šalji mailove, interesiraj se, guraj se. Kad dođeš učiti posao, pitaj.
I završna uputa. Ne znam i ne mogu je doviđenja. Ja u životu nisam rekao direktoru da ne znam niti da ne mogu. Google, kolege, kaj god. Snalazi se jer se to cijeni. Ako te ja ostavim da nešto radiš, vratim se za 15 min a ti blejiš u ekran i kažeš mi da ne znaš prvi korak pa čekaš da ti se objasni dok u u redu 5 ljudi to zna, onda ti nisi čovjek za mene.
Eto, možda nekome pomogne