Ja sam imao u pocetku problem da sam "senzacionalisticki" odgovarao na ova filozofska pitanja tipa "idealni sef, idealno radno mjesto, prednosti i mane" i slicno. Tu sam znao takve gluposti izvaliti tipa Santa Barbara "idealan sef je onaj od kojeg mogu uciti i koji me svojim znanjem motivira za osobni napredak, bla bla srac truc...". Kasnije sam shvatio da je istina, a vjerojatno i najbolji odgovor koji sam osobno mogao dati " idealni sef je onaj koji me ostavlja da radim na miru dok radim dobro, idealni posao je onaj od kojeg mogu zivjeti i na kojem postoji realna mogucnost napredovanja/povisice, mane su mi da ne znam sve, a vrline da sve mogu nauciti". Jer realno, nikoga nije briga hoces ti doma dolaziti sretan jer radis u firmi u kojoj radis, jedina motivacija je novac, a u nasoj zemlji ako dovoljno volis svoj posao i trudis se, ionako ces prerasti 98% firmi i na kraju otici jer si nezadovoljan glupim kolegama, placom koja stagnira i rutinom. I to svi znaju, imao sam doslovno razgovor gdje me gazda uvjeravao da ja necu biti zadovoljan u njegovoj firmi jer cu morat putovat sat vremena na posao i jer necu imat placu ko ljudi koji rade kod njega 20 godina. Trziste je ionako surovo i nitko ne treba radnika koji ce se svima (osim naravno vecini gazdi), da prostis, uvlaciti u dupe. Takva su bar moja iskustva. Prvi razgovor koji sam obavio iskreno i stalozeno s realnim zahtjevima i ocekivanjima - sluzbena ponuda mi je na mail dosla 2 sata nakon razgovora.