Znači zaključak zadnjih par strana:
1. talijani: smeća kojima se kvari sve živo, puni su ih otpadi, vjerojatno će se pokvariti prije nego ga izvedeš iz salona, prodavač će te odmah kad daš novce za isti naručiti na servis
2. francuzi: twoface auti, od toga da su bezgrešni do toga da su maltene (ali samo maltene) ko talijani
3. japanci: nepogrešivi auti, nikad u povijesti nisu imali loši model, najprodavaniji (=najbolji na svijetu, ali opet nisu, jel nemogu bit najbolje auto pokraj đermansa)
4. đermans: najbolje auto na svijetu (VW uber alles), ne postoji loš model, loš motor, u pravilu prolaze 1.000.000 km bez da se mijenja ulje, ili nedaj bože nešto pokvari, u principu kad dođeš na benzisku, ti ne točiš gorivo, nego ga istačeš nazad jer ga švabo proizvodi u vožnji, a u stvari njemu na auspuh izlazi čišći zrak nego što je ušao na usisu; da ih ima više, mogli bi posjeći sve prašume na svijetu jer nam nebi trebale
5. mjerilo kvalitete auta je broj auta na njuškalu i na autootpadima (btw što toliko na autootpadima da to znaju rade ljudi koji voze nekvarljive nijemce?)
A za kraj da malo zasladim, evo link na (možda ipak neko želi pogledati Alfe), album sa par slikica iz muzeja, od prije neki dan
Museo Storico Alfa Romeo