Moje iskustvo s frendovima.
Prvi frend je bio policajac, radio u Zg-u, čuvao ambasadu. Odlučio je otići u Irsku. Žena dobila posao ko medicinska sestra, on je išao s njom, dao otkaz u murji. Inače je čovjek biciklist, vozi maratone, gore dobio posao u roku 10 dana u dućanu s dijelovima za bajkove, ima dobru plaću + mu je šef ponudio da vozi pod okriljem i sponzorstvom dućana. Jako je zadovoljan i ne misli se vraćati tako skoro/uopće.
Drugi frend, lijen, nije bio za posao, žicao starce za pivu do 31. godine, itd. Otišao gore k drugom frendu, imao je nekih 1000 EUR za život, pa valjda nešto nađe. Nađao posao u strucu, fizioterapeut je gore već nekih 3 mjeseca, prezadovoljan.
Njegova cura, otišla s njim, našla posao za 2-3 dana u nekom telemarketingu, jako zadovoljna.
Treći frend, dao sve ispite na DIFU, otišao gore nakon godinu dana što nije posao našao, malo manje komuniciram s njim, ali koliko vidim po fejsu, zadovoljan jako, radi u hotelu na kompu, nemam pojma što točno, ali zadovoljan.
Samo pozitivna iskustva, koliko sam ja čuo.