Autor Guls
Znači upravo doživljavam 158-mi živčani slom. Ne podnosim mljackanje niti bilo kakve slične zvukove u uredu gdje vlada totalna tišina. Da, to je zeznuto i to je moja dijagnoza, ali tu nema pomoći.
Radno vrijeme mi je od 08-16h. Pauza za gablec je između 10h i 11h u trajanju pol sata. Sjedim u uredu s tri žene. Zvuči odlično.
No, sve bi to bilo u redu da te iste žene NE ŽVAČU NEKI PENIS CIJELO BOŽJE VRIJEME. Uz gablec, naravno.
Ajde, shvaćam da možda nisu ujutro imale vremena za gablec, ili su slučajno osjetile glad, shvaćam da je ok da si čovjek s vremena na vrijeme nešto prigrize (pogledati sisu npr). NO, one su si kupile zdjelu za salatu nosivosti valjda 5kg i natovarile ju sa raznoraznim čipsevima, štapićima, smokićima i onda to doslovce svih 8h radnog vremena meću v ćube uz popratne zvukove mljackanja i trackanja jer babe ne znaju zatvoriti svoja hebena usta dok žderu. I još k tome stalno nešto blebeću, i to punih usta dok im gnjecavi štapići padaju po papirologiji. Ali STALNO! Najčešće o tome kako su debele i nikako da smršave, bez obzira što doma samo jedu salatu. Koju navečer povrate. Da.
Pokušao sam razgovarati s direktorom i reći mu da mi je nemoguće tako raditi jer me ti zvukovi nerviraju, no nije ga previše diralo.
Pokušao sam razgovarati s babama, no ni njih to nije previše diralo.
Pokušao sam se fizički suprotstaviti babama deranjem i psovanjem, bacio sam im taj čips u smeće , no dobio sam po nosu od direktora već drugi dan. (znači žene su pokupile čips iz smeća i nastavile jesti)
Pokušao sam staviti slušalice na uši da ne slušam tu agoniju, no i tada sam dobio po nosu od direktora (jer na poslu nema slušanja glazbe).
Pokušao sam se preseliti u skladište i napravio si "zamjenski ured", no već nakon tjedan dana je izdan dekret kojim se moram vratiti na svoje staro radno mjesto.
Sad je rezultat da imam tri debele frustrirane babetine koje sada još više namjerno žvaču ta sranja jer znaju da me to nervira (a direktor im čuva leđa više nego meni, ipak su to babe), i mene (još više frustriranog) koji to moram trpjeti, a radna koncentracija i motivacija za posao mi je jednaka nuli. Srećom, idem uskoro na GO dva tjedna da se malo odmorim, no kad se vratim, opet me čeka isti pakao.
Pa dragi moji forumski kolege, koji većinom radite uredske poslove i trpite isto kao i ja, koja su moja rješenja u ovoj situaciji?
|