mogu
ne radi se o tome da me puca tuga za drustvom, obitelji ili slicno..ne
nego mene yebe jezik..znam engleski..ok nisam ga koristio jos od srednje u govoru al razumijem ga..maltene sve..i bro' spiku ajmo rec
al njemacki...jao..idem na kurs skoro 7 mj. i ako ces mi vjerovat ne znam se javit na telefon..
na kursu sprehanje jos nekako i klapa..rukama, nogama..
ej pricam sa poljakinjom na mjesavini poljskog (nikad u zivotu cuo poljski), loseg njemackog gramaticki i u izgovoru i isto takvog engleskog..i sve je razumijem ej
dodje profa, melje 5min hohdojc, ja dignem ruku 'ensuldigung, ih hab niks ferstanden'..
jednostavno cim cujem njemacki ja blokada..nit ja vise ista razumijem nit se mogu sjetit sta reci..
vrtim ja u glavi der, die, das, akuzativ, genitiv, dativ...
al od silnog mozganja na kraju nista..mulim i smijem se i mlataram rukama
i divim se sam sebi
i sto je zanimljivo, jos sam poceo engleske rijeci zaboravljat sto sam ih godinama skupljao...jedna rijec njemackog unutra, jedna engleskog van
pa mos mislit na cega to lici kad pocnem sa kolegama studentima raspravljat
ma da ima neki poso da nosim 100kila po cjeli dan samo da ne moram s nikim pricat odma potpisujem
eo..ukratko..pjesnicki