Citiraj:
Autor nub
DPI je valjda najveći selling point miševa, a najmanje bitan. Već na 400dpi imaš preciznost od 0.06mm, tako da osim ako si kiborg veći dpi ti ništa ne pridonosi. Jedina prednost je što je što s većim DPIom dobiješ kao posljedicu veći sens, ali to se i onako da podesit softwareski.
Za gejmanje je DPI još manje bitan jer se sens puno lakše podesi.
|
Osnovnoškolska matematika ti leži, moći ćemo dalje elaborirati.
Trenutno radim na RX250, kaže Logi da ima 1000 DPI.
Vraćamo se na matku: 1000DPI = ~40DPmm, tj. po točki 0.025mm.
Pri toj rezoluciji za pomak od 1920 pixela potrebno mi je, po goloj računici razlučivosti senzora, 1920*0.025mm=48mm.
Za taj pomak potrebno mi je barem 15cm prostora na stolu kako bih se osjećao ugodno.
S tim mišem bih, bez dodatnog namještanja
sensitivitya, na rezoluciji većeg monitora trebao horizontalnih 30cm.
--
"Al zato imaš
sensitivity, d'oh".
Jesi li ikad koristio miš s relativno malom maksimalnom DPI vrijednošću, poput RX250? Znaš li da miš postane prilično neprecizan pri toj deklariranoj vrijednosti?
Dodaj tome interpolaciju koju indirektno podesiš putem
sensitivitiya jer kad digneš
sensitivity na istom DPI, radiš interpolaciju podataka iz miša. Interpolacija i veći DPI nisu isto.
Priča postaje znatno kompleksnija kad se u radnju ubaci polling rate i predikcija pokreta.
U pravilu vrijedi da što je veći deklarirani DPI senzora, pri našoj odabranoj DPI vrijednosti koja je niža od deklariranog, redundancija koja se pojavljuje nikako ne šteti i čini miš precizniji. Te redundantne podatke obrađuje sam miš prije nego ga preko USB-a pošalje računalu.
Složio bih se jedino da su današnje tisuće dps-a bespotrebne, ali danas ne imati mogućnost podešavanja DPI je apsurd.
DPI brojke koje nam plasiraju proizvođači daleko su od prave sposobnosti razlučivanja senzora.
Kad u priču ubacimo vrste površina po kojima senzor mora hvatati te "točke", jasno je da je veći DPI bolji.