Neki dan vozim Laščinskom prema dole, i vidim krem volvo v70 koji lagano ulazi s na Laščinsku, s Jordanovca. Normalno, vozim se i očekujem da me frajer vidi, ono, ništa živo mu ne smeta pogledu. Ali ono što sam ja protumačio da će frajer samo uć (pošto odozdo nema nikoga), propustit me i onda se ubacit ispalo je potpuno krivo. Frajer je istom laganom brzinom produžio i ubacio se ispred mene. Gazim kočnicu, ABS drobi, bacam se skroz u desno al i dalje uvjeren, gotovo je, zveknut ću ga. I ne znam kako, vjerojatno djelić milimetra je falio da ga ne lupim. Frajer uopće nije kočio nego nastavio lagano kao da se ništa nije dogodilo, kao da mu ne trubim cijelo vrijeme. Uvjeren sam da on mene uopće nije ni skužio. Da nisam morao skrenut nakon par sto metara, lagano bi popričao s njim na semaforu kod Petrovve.