Ajoj koliko krivih razmišljanja i govorenja napamet o audiofiliji u zadnja 4 posta.
Pa nije potrebno slušati na max. glasnoći kvalitetni sustav da bi se uživalo u njemu.
Ne znam koji ti je glazbeni ukus ali npr. navečer si staviš nekakav lagani akustični CD da svira na dobrom sistemu, pogasiš svijetla, uključiš dimmer (ili baciš krpu na Hi Fi
i da vidiš uživancije. Ljudi ti lagano sviraju u dnevnom boravku, susjedima ne smeta a ti uživaš. Probaj isto pustiti na liniji...Što bi rekao Jango: "Čuješ samo informaciju", a od doživljaja nula bodova.
Evo ja točno znam trenutak kada sam odlučio da nije grijeh uložiti u kvalitetniji sustav. Otišao sam na koncert Stefanovskog i Tadića i uživao u predivnoj svirci i zvuku. Kad sam došao kući, uši su tražili još makedonske glazbe i ubacio sam njihov CD s koncerta uz Beogradu u svoju liniju. Čovječe kakav šok. Zvuk gitare kao da netko svira iz lonca, od one ljepote koju sam slušao na koncertu niti lj, ono, živa katastrofa.
Ne znam jel' ista stvar i kod vas što slušate elektoniku ali pretpostavljam da je slično.
Ako voliš glazbu, ulaganje u nekakav bolji sistem nikada ti neće biti bacanje novaca.
I uopće nije istina da je za vjerniji doživljaj glazbe potrebno 5000 eura i savršena prostorija. Ako pričamo o samostojećim zvučnicima, zar je problem izvući zvučnike iz kutova i odvojiti od stražnjeg zida barem metar, malo razmaknuti namještaj da nam ne smeta na našem sweetspotu, ormar ili policu s knjigama staviti iza leđa i eto sobe za slušanje glazbe.