Sve je to ok, no sta sa ludjacima poput mene koji ne zele prestati?
Ja u ni jednom trenutku nisam zelio prestati. Nije me cak ni ecig zanimao. Kolega iz firme presao na ecig, petak poslije posla ostali igrati plejke. Nestalo cigara pa sam koristio njegov ecig (dok je baterija trajala). Ujutro standardno kupim cigarete, i ono, okus mi se naglo promjenio. Nije mi bio vise toliki gust, a prva ujutro uz kavicu mi je uvijek bila najdraza.
Narucim isti setup kakav je on imao, dosta tekucina i krenem se igrati. Odusevilo me. Nakon toga sam konstatno na ecigu, i iskreno, ne da nisam razmisljao da prestanem, nego ne zelim.
Rijetko pijem. Cak i prije kad sam pusio. Ne drogiram se, u teretani sam redovit, igram futsal 3x tjedno, bla, bla... Ne radim to radi zdravlja, vec radi gusta. Ali je ujedno i zdravo. Ecig sam uzeo ne radi zdravlja, vec radi gusta.
A to mi je trenutacno jedini nezdravi porok u zivotu (cevape, janjetinu i takvu hranu ne racunam kao nezdrave, vec neophodne za opstanak) i ne zelim ga se odreci. Citajuci tu curu gore shvacam da nismo ni malo slicni
