Da nije bilo AMDa mi ne bi danas imali jeftine procesore ni od Intela, a pogotovo ne bi imali 64-bitne procesore kakve imamo danas. Intelova vizija 64-bitnog računalstva je bila živi užas i ne mogu dovoljno docarati svoje zadovoljstvo što danas imamo
AMD64 instrukcijski set, a ne neki Itaniumski danas vec zaboravljen.
A danas? AMD je jeftiniji i troši manje struje u idleu i na niskim opterecenjima usprkos manje finoj litografiji (28nm). Za uredski posao super. Intel je brži po taktu i potroši manje struje da napravi isti posao kad je opterećen do kraja i to napravi u manje vremena. Idealno za stroj koji stalno nešto drobi. I tu je kraj priče za kucnog korisnika. Tu bi se usudio reći da je ovih prvih više nego ovih drugih.
AMD i Intel su imali sranja sa softwareskom podrškom. Intel dugo vremena nije mogao napisati stabilni 64-bitni grafički driver ni da im je život ovisio o tome. U firmi su poslovni laptopi trpili zbog toga i predugo su radili s generičkim Windows driverima jer su laptopi došli s legalnim 64bitnim Windowsima, a Intel GPU driveri su kršili lap. Morali smo kupovati laptope s ATI/Nvidia dediciranom grafikom koju uopce nismo koristili i koja nam je grijala laptop i smanjivala vijek trajanja baterije na terenu. O sranjima s Intel Storage driverima bi se dala napisati knjiga...
To su samo banalni primjeri. Oni koji staju na stranu Intela u poslovnom svijetu su uglavnom nadobudni IT admini koji nisu dovoljno iskusili toga. Biranje između Intela i AMDa za kućne korisnike je biranje između dva zla i nebitno je u poslovnom svijetu gdje se stvar svodi na podršku vendora, a tu mislim na HP, Lenovo, Toshibu... Gledaš tko ti što može ponuditi i kako se to uklapa u tvoj target i zahtjeve. Na kraju ti šef kaže da uzmeš najjeftiniju ponudu i to je to
