Citiraj:
Autor segregator
Pa čitavu priču smo i počeli s time da više NE MOŽEŠ kupiti triput brži CPU svake 2 godine
|
Mozda ne mozes triput svake dvije, ali mozes skoro dvaput svake tri i kusur (usporedi zadnji C2D Yorkfield koji su izlazili krajem 2009./pocetkom 2010. i danasnje Core jezgre 2013./2014.).
U svakom slucaju, potpuno nebitno, jer i dalje stoji cinjenica da od apsolutne kolicine procedura, u konacnici malo njih moze biti optimizirano za rad sa vise procesora. Isti oni ljudi koji su na x86 jos od Socketa 5 koristili vise CPU-ova ih koriste i danas.
Boraniji je SMT donio sam i iskljucivo cinjenicu da mogu vrtiti HD p0rn dok citaju Index.hr prepun flash reklama a torrenti se skidaju u pozadini dok se susjedu kopira nova sezona Kucanica na USB stick.
Ista stvar je s OpenCL/CUDA tehnologijama, koje su "znalci" s tri procitana marketinska pamfleta proglasavali "ubojicama CPU-ova", dok u stvari mozes izvesti tri i pol vrlo specificna algoritma koja ces pritom jako dobro iskodirati. Na stranu sto su brzine velike, ali to je otprilike to.
Hoce li krajem 2017. postojati CPU koji ce biti duplo brzi od trenutnih Core procesora? Vrlo vjerojatno. Hoce li to biti zato sto ce imati 20 jezgara na sebi? Sumnjam. Hrpa jezgara - hrpa problema i dodatnog posla. A nije da nema teoretskih i prakticnih mogucnosti pomaka u dizajnu procesora.
Puno veci problem od toga je litografija. Kako postoji spontana i stimulirana emisija, za laser, dakle apsolutno monokromatni izvor zracenja potrebna je stimulirana emisija. No problem je u tome sto povecanjem valnog broja (tj. energije) zracenja povecava se i spontana i stimulirana emisija. No dok se stimulirana povecava linearno, spontana se povecava ^3 potenciju, pa se dogadja da se sve molekule spontano 'opuste' (relaksiraju) pa se nemogu stimulirano relaksirati i dobijemo spektar zracenja a ne liniju.
Omjer spontane i stimulirane emisije dan je omjerom
A/B = 8 pi h c (1/valna duljina)^3
gdje su pi=3.14159, h=planckova konstanta (6.626*10^-34 Js), c=brzina svijetla (3*10^8) a valna duljina (npr 0.25mikrona = 250nanometara = 250*10^-9 metara)
Dakle, omjer iznosi 6.85*10^-3, sto ima prilican utjecaj na snagu i takvi laseri su poprilicno "prljavi". Zgodno je i napomenuti da se radi o ArF 192 nm ljubicastim laserima, koji su zadnja granica. Koristeci
multiple pattering preslo se i preko limita rezanja valne duljine za 1/2, no pitanje je sto ce biti kada se dodje do par nm te kakvi ce kvantni efekti biti na tim razinama...
Citiraj:
Autor Pawzilla
Objasni ovo, molim te.. Kako jednom programeru pomaže 4770k u odnosu na bilo koji i3, pentium ili AMD apu.. Ili brže kompajlira  |
Znam da nisi pitao mene, ali eto, kako sam djelomicno u tom poslu, mozda ti mogu dat svoj osvrt. Zanemaris li "brze kompajliranje" (koje nekada zna biti nezanemarivno, no pustimo sad to), u odredjenim fazama razvoja (kada nije cisti IDE), imam otvoreno barem 3-4 virtualke, razne alate i dokumentacije te mi je 32 GB RAM-a i quad i5 vrlo koristan, uz SSD.
Da imam AMD, za pocetak ne bih mogao vrtiti OS X u virtualki, tako da mi je ta opcija otpala odmah. Druga stvar, koja je djelomicno uzrocna i u prvoj, je cinjenica da AMD kao vjecno neozbiljna i pimplava kompanija, u svojim Bulldozer/Piledriver/Steamroller emulira x87 instrukcije. Imas dosta zgodno opisano u cemu je tocno problem
ovdje. Nadalje, softverski alati koje pruza Intel su kud i kamo mocniji i izdasniji nego AMD-ovi. Sve u svemu, za razvojnu platformu, u ovom trenutnku bih bez razmisljanja opet izabrao ili preporucio Intel. Sad, je li to Celeron ili i7, to je vise stvar budjeta ili sirine zone komfora osobe koja ce ga koristiti.