Mene vidis ne smeta ni medjugorje, ni oltari, ni mise. A posebice me ne smetaju domoljubne pjesme. Pa gdje da slusas takve pjesme nego na stadionu i tokom utakmica reprezentacije? Neke vece pobjede se proslavljaju uz takve pjesme, jer unatoc tome sto slusam metal/rock, nece mi nikad pasti na pamet naviti maidene kad sam nabrijan na neku nasu utakmicu.
Nema ljudi na stadionima jer ni narod nije toliko glup. Vide ljudi da ove nase boli neka stvar za reprezentaciju, od srne, modrica, rakitica, pa na dalje. Cast izuzecima.
Sjetite se 90ih pa sve do Dade Prse. 90ih smo imali i strasnu momcad, no protiv svakoga doma bi igrali takav presing, i toliko bi se trudili momci, da jednostavno nisi mogao otici poslije utakmice doma razocaran. Pa cak i kad se ne bi pobjedilo.
Par onih utakmica sto doma nismo pobjedili su uglavnom bili silni nasi promasaji pred suparnickim vratima.
Sjetite se dade prse i koliko je srca taj covjek ima. Pa cak i jednog majstora Mikia Rapaica koji nas je sam na prvenstvo odveo.
Sta je danas? Imamo igrace u uvjerljivo najjacim i najbogatijim klubovima. No di su ti igraci kad se igra za reprezentaciju?
Meni nije problem platiti i otici na utakmicu. No necu. Jer mi vise ni te domoljubne ne pomazu da se malo 'napalim' na utakmicu. Sad su mi i te domoljubne za k, jer inace ih ne slusam. A kad je reprezentacija i okruzenje oko nje takvo kakvo je, zasto da odvojim svog vremena i odem gledati te zgubidane kojima se nije sramota vuci po terenu?
Sram ih moze biti. A tu nije kriva ni medjugorska, a ni sinjska gospa. Nije ni thompson, a boga mi ni oltar. Ni milanovic, partizani ili pak pokojni tito/tudjman (odabrati sta god vam odgovara).
Krivi su ponajvise igraci. Nakon njih izbornik. A onda i 'onaj' koji je tog izbornika postavio. Na zalost, kovac nije prvi takav. A ocito nece biti ni zadnji.