S druge strane, kad ljudi prestanu kupovat pse i općenito životinje zbog dječjih hireva ili trenutne želje za ljubimcem, bit će manje i takvih idiotarija.
Osobno nemam kućnog ljubimca. Nekad davno sam imao perzijsku mačku koju je moja majka kao malu uzela od susjeda koji ju je nabavio baš zbog dječjeg hira a onda ju je nakon 2 tjedna kaj je klincima dosadila mislio utopit jer nije imao kome dati jer se hitno htio riješiti, malo mače tek cicat prestalo. 1993 su bile rijetke perzijanerke i koštale su poprilični i nitko se nije htio sa time zejebavat u mom kvartu. Bila je kod nas od proljeća 1993 do jeseni 2006. Onda je od starosti uginula, sa 13 godina. Bilo mi je muka mjesec dana. 13 godina, od 3. osnovne do zadnje godine faksa.
Majka je imala i pudlu od 1998 do 2013, pa je nabavila drugu nakon štonje ova uginula nakon 15 godina. Ja kasnije više nisam imao ni snage ni volje nabavljati mačke iako ih volim, jer sam svjestan toga da nemam ni vremena više kao prije.
Poanta priče je - ako misliš imat kakvu živinu, moraš joj se posvetit kao i malom djetetu i bit spreman da će bit godine i godine tu (ako se radi o psu ili mački) i da nije to smartphone da se igraš sa njime 2 sata pa ga ugasiš i ostaviš na stolu kad te više ne zanima...
Kad ljudi to shvate, bit će puno bolje.