U redu, ne ide to tako pa da probam ovako:
Sapleo sam se u lažima, zahvaljujući svojoj naivnosti i slabosti podlegao sam ubitačnoj Mikronisovoj atmosferi u kojoj preživljavaju samo najjači i od tada se neuspješno liječim od PTSP-a.
Je li to sad ok? Očito me poznaješ bolje od mene samoga.
I što ti sad zapravo pokušavaš, tražiš logičko-semantičke dlake u jajetu?
Ako ispada da sam sebi skačem u usta (kao, vid' ga, očito lažna picajzla jer je podlegla zacijelo planski osmišljenoj atmosferi zavjere), kako onda izgleda ovo tvoje "U takvim slučajevima ne bi trebalo raspravljati s njima o grešci na uređaju jer samo postaješ naporan." u odnosu na "Treba biti čvrst, ako ti neće izaći u susret kažeš povrat novca i posegnuti za svim mogućim što treba da oni to i učine."
A kako to učiniti bez rasprave? Kako ne ispasti naporan? Da ponesem utoku ili je sjekira dovoljna?
Ono što pokušavam reći je to da se trgovci tako ne bi smjeli ponašati pa taman da sam zbilja lakovjerni beskičmenjak kako si me maltene opisao - kupci ne bi morali / trebali u shopping odlaziti u ratnoj opremi kao da idu na front, a pogotovo ne u navodno renomirane dućane poput ovoga, tek da bi ih poslije netko proglasio podjednako krivima.
Ne, nije me bilo strah (imam savršen tlak i puls od 60 otkucaja, ako te kopka
) i - već sam rekao (al' kao da nisam) - u nezavidnoj sam situaciji - bilo bi mi neugodno dizati preveliku buku oko nečega što gotovo svi moji prijatelji i obitelj, a vjerojatno ni većina prosječnih ljudi, uopće ne primjećuje i nije im jasno zašto ja monitor, ustvari, mijenjam. Istovremeno - nazovi tu karakteristiku kako želiš u mojem psihološkom profiliranju, ali tako je kako je - meni, Balkancu, zanovijetati oko sitnice po sto puta ugodno je otprilike kao i šetnja bez odjeće po glavnom trgu. To, međutim, ne znači da ta "sitnica" ne postoji te da ne trebam ništa poduzeti ako me takve gluposti stvarno živciraju, ali - sve u granicama normale (i malo preko). Kad bi me pravili budalom za nešto realno gore i uočljivije, ne sumnjaj da bih nekome tamo glavu nabio u monitor da bolje pogleda.
Osim toga, rekao sam im na kraju pri izlasku iz dućana da sam pregledao i da je sad sve ok i da sam zadovoljan zamjenom (osim ako monitor odmah ne crkne, jasno). Tada mi se tako činilo, ali tu sam napravio grešku i time si, nažalost, barem u svojim očima, zatvorio vrata daljnjim zamjenama.
Ipak, naknadno sam im napisao taj email, ispraznio se i potajno se nadao u... Ne znam, čudo (ovdje sam ispao naivan, priznajem) koje će me spasiti i piksela i neugodnosti. Ali - ne, kod velebnog Mikronisa - ne.
I da završim s tom picajzlom koje si se, ne znam zašto, uhvatio...
Da, picajzla sam, ali, kužiš... Nemam psihozu pa da gubim kontakt sa stvarnošću. Mrtvi piksel mi ide na živce, da, i pokušao sam problem riješiti zamjenom - dvaput - i nisam uspio - što sad? Jedva sam izvukao zamjenu - naknadni povrat novca od njih bi me valjda koštao više živaca od love koju bih dobio natrag, a i činjenica da niti u par pokušaja ne mogu upecati potpuno čist ekran me je poprilično obeshrabrila. To ne znači da njihovo odvratno ponašanje ne trebam, u najmanju ruku, barem prokazati na za to predviđenom mjestu ovdje na forumu, isto kao što ni "picajzla" ne znači da se zbog svake nesavršenosti uvijek trebam ponašati iracionalno. Razum ponekad nadvlada tu "picajzlu" koja je, opet, samo opis / šlagvort s početka posta, a ne moja dijagnoza, credo, moto, ideologija, udruga, stranka ili zakletva koje se stalno trebam slijepo i bespogovorno držati.
Znam, ti bi se vjerojatno postavio čvršće i svi bi ničice popadali pred tvojom karizmatičnom pojavom, ali što da radim... Isprva nisu htjeli uopće zamijeniti, a potom nisu htjeli dopustiti pregled prije zamjene. Na kraju sam i pregledao i zamijenio čak dva puta, ali nije pomoglo. Ne možeš reći da baš ništa nisam izborio! Orden za hrabrost neću dobiti, ali mogu li barem za zalaganje?
Dodatni je aspekt priče taj što kupac, izgleda, više nije kupac nego "quality control" i to - ne svojom voljom, ali zato - o svom trošku...
Zapravo mi ovdje najviše na živce ide takva hladnokrvno ignorantska i nekažnjena politika jednog od najvećih (i, pretpostavljam, nažalost, najuspješnijih) trgovaca računalima na našem tržištu - ama da sam bar dobio ispriku - ništa - k'o da me nema.
Eto, zato sam napisao post - ne zato da me netko sažaljeva ili pljuje - nego zato da taj netko eventualno pročita i dalje, kad je Mikronis u pitanju, odluči po vlastitoj savjesti.
Nema ti zašto biti žao, i dalje sam u plusu što se tiče odnosa "izgubljeno - nađeno".
Eto, opet sam napisao previše,
Pozdrav.
EDIT: vorda22, care, svaka čast, uljepšao si mi trenutak!
