Imas dvoje logike,
Za narod;
Logika br. 1:
Mješana je "narodna" pica pa je narod naručuje, a u ovo "narodno" je uvriježeno mišljenje da se u toj mješanoj krije best buy(misle da najviše dobiju za svoju lovu).
Logika br. 2:
Ljudi vole tu vrstu pice iz nebrojeno razloga.
Za proizvođača;
Logika br 3. je zajednički nazivnik Logike br. 1 i Logike br 2 i ovisi jedno o drugome. Budući da narod kupuje tu vrstu pice, znači preferira je, onda će i onaj koji vodi piceriju imati najbolju picu upravo tu koja senajviše vrti, mješana dakle.
Meni je bitno da se stvar zove pica, ako je pica u igri, probat cu i onu najneugledniju, ako mi se svidi onda ću se potrudit da je smažem.
Kvaka je u tijestu, ako tijesto ne valja, e onda punjenju pice, nadjevu jelte, ne može pomoć ni moja visoka tolerancija okusa(neukusa).
Dakle ja jedem sve, iako nebi čovjek rekao
.
Ima jedna,
Dobro tjesto koje je izdašno može
spasiti ukupni dojam pice ako je loš nadjev pice, al
dobar nadjev pice ne može spasiti loše tijesto koje je ili preslano, presuho, kartonskog izgleda i okusa. Suština je da tjesto čini picu, a ono što ide nanj, to je od potrošača do potrošača. Netko voli ovakav nadjev, netko onakav, al nitko ne voli siromašnu, suhu picu
.
Što se mene tiče, ako ti je tjesto ko šlapa, karton, onda ti ono na pici ne može pomoć ma što ti radio, u suprotnom bi ono dolje mogla bit i tortilja i palačinka, a zvat se pica. Kontare?
E tako, živio
.