Ma optimisti smo, ali - gadno ćemo se pomučit za otić dalje.
Ova generacija realno nema neke rezultate na kojima će temeljiti optimizam. Četvrtfinale s Turcima 2008 koji su praktički igrali s rezervnom postavom zbog ozljeda, i nije neki uspjeh. Koliko god mi krivili nesreću i sudbinu, trebali su ih riješiti u 90 min.
2010. nas nije bilo, 2012. smo ostavili dojam ali opet nismo nekog velkog protivnika zveknuli, pa sad ova muka u kvalifikacijama...
Gotov je nemoguće reći koliko ova repka može, ono rasulo sa Štimcem je sve pošemerilo. Imamo trojicu vrhunskih igrača (Modrić, Rakitić i Mandžukić) i jednu veliku mladu nadu (Kovačić), ostali su vrlo dobri ili dobri. Nije to loše, može se s tim kadrom i osvojit SP, ali se isto tako može i tri poraza upisati i ić kući.
1998. smo skoro svi osjećali da možemo daleko, em je ta generacija osvojila juniorsko SP 11 godina ranije, em su već 1996. najavili velike mogućnosti, kad ih je praktički sudac spriječio da izbace kasnije pobjednike turnira.
Ne znam, vjerujem da će Kovač to dobro posložit, ali uopće nemam predodžbu za što će to biti dostatno. Skoro 3 godine ova generacija nije odigrala vrhunsku utakmicu i dobila jakog protivnika, od Istanbula 2011...
Zabrinjava me ovo forsiranje Samira, iskreno se nadam da ga Kovač gleda isključivo kao rezervu za zadnjih deset minuta. Kovačić je u svojih desetak napravio puno više.
Također, ne mogu se načuditi da je Šifu koji igra u prosječnoj ligi pretpostavio Lovrenu koji je u vjerojatno najjačoj ligi svijeta jedan od najbolje ocijenjenih stopera, cijelu godinu igra vrhunski.