Ja sam bijo sretno dijete!
Dok su drugi se mucili sa z80 (Pisali programe u basicu), ja sam uzivo igrajuci se sa Philips Videopac-om (konzola s pocetka 80, na kojoj se moglo programirati u asembleru, haha!). Onda sam vidio Commodore Vic20, i shvatio da postoji nekaj bolje od konzole. Problem s tim Vic-om je bio kaj nije bilo kazica, tak da je frend ucito igru sa posudjenim kazicem, i onda nije gasio stroj do prve redukcije struje (ha! Koja vremena!).
Onda je moja baka dosla s pricom kak je nekakva njena frendica dopeljala iz Amerike Commodore (pazi baku!), i moja baka se cudila kak je auto (U to doba popularan Opel Commodore) stavila u avion. Frendica joj je objasnila da nije auto vec kompjuter, a ja sam ondak brze bolje ugrabio priliku i objasnio baki kak je to mrak stvar i kupila mi baka komodorca sesdesetcetvorku...
E to je bio, umm cetvrti osnovno ja mislim. Tad sam se intenzivno poceo s gdinom Pajom mijenjat za programe, a ostalo je povijest...
Pajo je imo valjda jednu od prvih 5 Amiga 500 u Zagrebu, ja sam ga slijedio nakon 2 mjeseca (10 mjesec 1987), te je pocelo (meni najdraze) razdoblje Amige.
Nakon toga, umm, 486-DX40, P120, P200MMX, Athlon500, PIII600 i sad ovo kaj imam p4 2.4.
No kad gledam unazad, ipak mislim da mi je najlijepse doba bilo vrijeme Amige (I sjecam se kak sam smatro da je PC govno, i da nitko normalan nece prec na to njesra), ah koje igrice, Deluxe Paint, demoi i introi...Joj!