Pitanje je koji su bili razlozi za kupovinu prvog kompa ili barem izgovori kod vještica, roditelja i sl).
Commodore 64:
Imao sam 12-13 godina i jedino su mi na pameti bile igre i zato sam sudjelovao u bratovoj investiciji u njega sukladno mogućnostima. Starom smo objasnili da je zaostao i da to moraš imati i da se bez toga danas nemre živjeti. Nakon toga je uslijedilo veliko razočaranje jer se bez kazetofona nije dalo igrati igrice. One je toga bio svjestan i kupio ga je nakon malo vremena dok se opernatio. Zajedno smo se bacili na učenje i lagano počeli programirati. Tada sam se ohladio od igrica i tako je do danas.
PC:
Sa puno rupa i lijenosti kada sam ga koristio i nisam, tuđe i svoje kupih prvi PC. Maloj sam objasnil da je zaostala i da to moraš imati i da se bez toga danas nemre živjeti.Tada je trebao poslužiti za pisanje (Word). Excela sam se bojao ko crnog vraga. Već sam nakon mjesec dana bio na TI sa šarafcigerom i instalacijama. Tako sam ponešto naučio. Sada mi je Excel najzanimljivija igrica (svima preporučam), a šarafciger stoji odmah do mobitela. Još i danas pišem sa 10 prstiju ali gledam tipke koje tipkam, ne igram igrice, dijelim savjete, podučavam prijatelje i susjede.
Nisam se za ovih 17 godina baš puno pomakao sa početka.