Sjecam se dobro HR lige. Sjecam se i da je Cibona igrala Euroligu svake godine. Kao i da su na primjer Rijeka, Slavonski Brod i Šibenik bile solidne košarkaške sredine. O Splitu da i ne govorim. Sjećam se i solidnog Zagreba koji je izbacivao dobre igrače, a i borbe Cibone i Zrinjevca za titulu. U Zadru je situacija isto katastrofalna.
Ovaj sadašnji uzlet dogodio se zahvaljujući jedom izuzetno talentiranom klincu (Šariću) i jednom entuzijastu (Tedeschiju). Nije plod nikakvog planskog i smislenog rada. Cibona jest prvak, ali ako Šarić ode (a to je realna opcija) vraćaju se na aparate. A to znači da je upitno hoće li klub uopće opstati kao što je bilo upitno prije godinu dana. Treba li spominjati da igrači i trener doslovce mole svoje novce u svakom novinskom intervjuu.
Kako ja vidim spali smo na jedan i pol klub. Naravno nije tomu kriva isključivo regionalna liga, ali zaista ne vidim što nam je to dobroga donijela. Kao jača konkurencija je trebala donijeti bolje rezultate, ali stvarno ne mogu vidjeti da bilo koji naš klub ima bolje rezultate nego što ih je imao (dapače), a s druge strane manje košarkaške sredine jednostavno su nestale s karte jer igraju nebitnu A1 ligu.
Naravno, kakve nogomet nosi organizacijske zahtjeve ne treba niti pričati.