Loše. Ide dobro, najnormalnije dok imaju love, al kad love usfali, ide se u krajnosti, bez obzira što je zakon prije koju godinu vrhunski posložen da se isplata po odštetnom zahtjevu nakon pravne rješenosti iste mora obaviti u roku od 15 do 30 dana nakon što je šteta pravno riješena.
Događaju se otezanja, hvatanja za slamke, osporavanja isplate zbog raznoraznih gluposti, tipa njihov klijent nije potpisao svoju izjavu (bez obzira što je i to zakonski pokriveno - ako ne da i ne potpiše svoju izjavu u roku od 8 dana od zahtijevanja iste, smatra se da se slaže sa opisanim u policijskom zapisniku i prijavi odštetnog zahtjeva druge strane); tipa učešća u štetnom događaju zbog nepropisnog parkiranja/zaustavljanja; itd., ima tu malo more gluparija na koje se pojedini hvataju, što sve nekako i prolazi dok se stranka ne zainati i preda papire odvjetniku, onda je sve riješeno u kratkom postupku.
To su sve tužni scenariji događanja odavno, ali sve češći, pogotovo kod materijalno dovoljno nepokrivenih kuća.
Već sam naveo ranije na forumu, mislim u temi automobili. Problem je još više eskalirao ulaskom u EU, kada su svote pokrića po 1 polici AO morale ići na EU standard. 1 polica je trpila 5.000.000kn maksimalne moguće odštete (1.5mil za stvari i 3.5mil za osobe), a sada trpi 51.300.000kn (8.550.000kn za stvari i 42.750.000kn za osobe) što je više nego UKUPNI prihodi gotovo svake manje osiguravajuće kuće u Hr pojedinačno gledano.
Kako rekoh gore, loša. Pojedini idu u krajnosti da naplaćuju usluge koje su zakonom propisane kao besplatne (uslužna procjena vlastitom klijentu), pojedini osporavaju isplatu štete jer im je poslovanje bilo bez dobiti, pojedini ne uplaćuju uopće u fond za štete iz istih pobuda, itd.
Nadzire ih se, ali problem je što su tu neke stvari čudno posložene, pa npr filijale velikih inozemnih kuća, koje posluju u hr, izvlače masu love van, natrag u glavnu podružnicu, samo da bi prikazali poslovanje na nuli, bez dobiti, tako da se mogu lakše pravdati za neisplate šteta i neuplaćivanja u fondove; dok neki napucavaju rashode kupovanjem skupih auta menagerima i menagerčićima, iz istih pobuda.
Stabilnost? Znaš i sam da je taj pojam vrlo diskutabilan i prilično stran poslovanju u ovoj državi, na žalost.
U cijeloj toj priči, najviše će popušit klijenti takvih kuća, jer je 21.6.2013. donesena izmjena zakona o obveznim osiguranjima, di stoji da za svaku štetu koju je počinio klijent društva za osiguranje koje prestaje s radom ili je u stečaju, huo ima zakonsko pravo regresa do 20.000kn po štetnom događaju.
Znači, ugovoriš 27.2.2014. osiguranje u nekom iberjeftinom malom osiguranju, ono za mjesec dana ode u stečaj, ti za 5 mjeseci lupiš nekog, napraviš mu štetu 15.000kn, koje tvoja polica uredno istrpi, ali budući da ti je osiguranje u banani (stečaju 
), huo mora isplatiti štetu iz garancijskog fonda, no odmah po isplati štete, huo šalje čestitku na kućnu adresu na 15.000kn kao regresni zahtjev. Ne platiš - ide ovrha.
Puno je tu negativnih stvari, samo ljudima je to teško objasnit kad su vidjeli da se može ciganit oko cijene ko na placu, a u glavama još uvijek žive u nekim pradavnim vremenima sa mišlju bmk gdje sam ja osiguran, bitno je gdje je onaj ko me lupi, što je poprilična zabluda.