Ništa mi ne dirigiramo. U tome i jest problem, nas se navodi na zaključak kao što pastir kravu do vode dovede. Mi ne možemo nikako znati da li će neka igra biti dobra, jer nemamo na čemu donijeti taj zaključak.
Intervju s developerom, concept art, trailer, poster, "in game" screenshot, sve se ušmnikava da bi se nama svidjelo. U novije vrijeme čak ni demo igre odigran pred publikom na nekom sajmu ništa ne znači. Crni Alien je imao lažni demo, s puno boljom grafikom i fizikom.

Naravno da će biti dobrih igara na Kickstarteru, i naravno da će biti super igara financiranih pre-orderom. Ali to što jedan takav naslov uspije ne znači da je to dobar pravac za industriju. Što ako svi preuzmu taj model, što ako pre-order postane primarni način nabavke i financiranja igara? Ako se to dogodi čitav rizik prelazi na nas kupce! Tek onda će nas smeće preplaviti.

Već smo izgubili demo i trial verzije igara, to skoro nitko više ne daje. Jer nisu ludi, što bi davali ako ne moraju. Već sad nitko ne smije u časopisu ili na youtube-u ništa loše objaviti o igri bez dozvole izdavača, jer za alfa i beta pristup potpisuju non-disclosure ugovore koji traju sve dok igra ne izađe "na police".

Još bi se samo osvrnuo na mišljenje većine da "pre-orderom dobivaš dodatni sadržaj". To nije istina.
Danas developer napravi kompletnu igru, i takvu ju preda investitoru/distributeru koji ju isjecka na 3 dijela: prvi komad ide po 50 eura svima, drugi komad onima koji unaprijed plate 50 eura, treći komad će izaći kao day one DLC za 22 eura.
Tako se to radi. I zato na pre-order praksu treba gledati kao na bolest. Treba ju amputirati.