Citiraj:
Autor Old Iggy
Takve stvari se ostavljaju za kraj jer su jako ovisne o poslodavcu.
Krenuti s tim stvarima može biti jako opasno. Kao posloprimac si češće u "podređenom" položaju nego kao poslodavac. Druga stvar je ako si došao na razgovor s direktnim pozivom, preko headhuntera i slično - ja sam nedavno imao takav slučaj gdje sam u startu HH-u rekao "ne znam jesam li zainteresiran dok ne dobijem odgovore na svoja pitanja" - to me direktno bacilo u direktne razgovore s potencijalnim poslodavcem.
|
Radi se o tome da je to bio kraj, ostala su nas 2 kandidata za 2 radna mjesta, samo se čekao moj odgovor prihvaćam li taj posao ili ne. Znači na kraju razgovora, kad je sve gotovo, kad te izvijeste da je plaća takva jadna kakva je i da nema mjesta napredovanju. Nisam inače izbirljiv i nisam buntovnik koji odmah sve dočeka na nož ali da netko nema 2 minute vremena odgovoriti na neka pitanja koja su direktno vezana uz posao, to ispada više nego smiješno. Nije jednom ispalo da moj poslodavac u svojoj glavi vrti nešto i onda kaže da se to podrazumijevalo ili da ispadne da nemam ona osnovna radnička prava jer je "takva politika poduzeća". Zato se to i zove "razgovor za posao" gdje je razgovor komunikacija između dvije osobe/strane. Ako jedna osoba/strana više ne razgovara, imamo monolog, s time da onda ispada da je radnik u takvom poduzeću ono što ja kažem "topovsko meso" gdje poslodavac "dere" radnika dok ovome ne pukne film ili nađe bolji posao, ionako ispadne da je svugdje drugdje na kraju bolje.