Ha gle, kaj se događa kada igrač jedan cijeli vikend npr zaglavi igrajući igrice (naravno da ne mora biti skroz točno, ali nešto od ovoga se sigurno zanemari):
1) ne ode u šoping u obližnji trgovački centar (ili ode nakratko) i samim time ne potroši novce koje je inače trošio taj vikend
2) ne odvede dragu na ćevape i pivo
3) ne ode u kino
4) ne odu na pijaču/izlazak
5) ne ide se na sportske aktivnosti
6) ne ide se u crkvu
... ...
To isto možemo aplicirati i na mlađe igrače koji nemaju svoj prihod, nego ovise o roditeljima.
Sva ta mjesta ostaju bez prihoda kojeg bi inače uprihodili da nema igrica. Hoću reći, ovaj problem je više ekonomske naravi nego što to ima veze s ovisnošću i bilo čim drugim. Znači igrači manje pridonose ekonomskom razvitku zajednice. Nama se to čini smiješno, ali tako je
Također, često se lol igra i na poslu. Hell yeah, i ja sam koji put zastranim dok čekam neku instalaciju ili dok se vrši nekakav popravak. Tu se također gube novci od poslodavca.
S druge strane, brojne su studije pokazale da igranje igara čini čovjeka inteligentnijim te sklonijim donošenju brzih i kvalitetnih odluka. To je ono što državi ne treba. Državi treba hrpa glupih telaca koji će ići okolo skidati ćirilične ploče ili boriti se za prava heteroseksualaca jer takvi telci nemaju svoje ja nego će napraviti sve što im se servira. Ne bi nikoga htio uvrijediti, ali najveća ljudska kvaliteta je imati svoje ja, zar ne? A u tome igrice pomažu, jer stimuliraju tvoj mozak da radi bolje, brže i kvalitetnije. Gejmeri ne gledaju toliko telku (ne znam, valjda više skidamo serije i filmove s neta pa to gledamo?) i teško im je napuniti mozak s medijskim glupostima. To je također problem, jer onda čovjek razmišlja logično, realno i nepristrano jer ne zauzme stav prema nečemu zato što je tako vidio na TV i zato što ga je taj isti TV uvjerio u nešto. Nego stvar sagleda iz perspektive čovjeka koji vidi stvarnu situaciju i koji prethodno ne zauzima strane. Ajmo raspravu, ovo bi moglo biti zanimljivo.