Ma jasno je to meni, ali to je jedno veliko sranje u kojem puši kupac. Trgovca lijepo i elegantno rješavanje reklamacija gotovo nikad (ako je imalo sposoban) ne košta firme, nego samo malo smanji ukupnu dobit na kraju godine.
Uštede su mizerne, jer ako u cijeni proizvoda svaki od 10000 kupaca plati samo 2 kune više da u slučaju reklamacije sve hendla trgovac to je ništa za ukupnu cijenu proizvoda, a ako je to prepušteno kupcu onda onaj koga zadesi bad luck plaća minimalno 50 kuna za benzin/parking/poštarinu ili neku drugu kombinaciju, a to je debilana ako je proizvod vrijedan naprimjer 100 kuna.
Kod normalnog, ozbiljnog i odgovornog trgovca hendlanje nepredviđenih situacija mora biti uračunato u cijenu proizvoda ili za toliko treba umanjiti dobit, a ne da netko stick od 100 kuna na kraju balade plati 150 kuna zbog nečije komocije i pojednostavljanja poslovanja.
Kupca ima smisla otkantati eventualno ako ti njegov problem radi stvarno veliki manjak koji zbog jadnog stanja firme ne možeš pokriti, ali onda je taj kupac najmanji problem.
Računica
10000 kupaca, 100000 kuna zarade i 5000 kuna pušing zbog kavalirštine rezultira s 10000 zadovoljnih kupaca i 95000 kuna zarade, dok 10000 kupaca, 100000 kuna zarade i 0 kuna pušinga zbog "tko je** kupca" poslovne politike rezultira s 100000 kuna zarade, ali zarade koja će u budućnosti biti manja za broj nezadovoljnih kupaca.
Fora je u tome da kao trgovac paziš što stavljaš u ponudu ako misliš dugoročno uspješno poslovati i ne prodaješ drekec pod bombone. Tako nastaje brand i tako uvijek imaš najbolju moguću reklamu, zadovoljnog kupca (koji je zadovoljan čak i kada nije, jer zna da mu njegova kupnja neće prouzrokovati neplanirane troškove u vremenu i novcu).
U takve trgovine kupac ide s osmjehom na licu i o njima priča prijateljima i poznanicima kroz neobavezni razgovor, a takav je marketing (koji se bazira na povjerenju i iskrenom zadovoljstvu pruženom uslugom) samoodrživ i čini razliku između vinera i luzera.