Ajd čestitam! Malo sam inače skeptičan prema Crestama (i prema KEF-u općenito, naime nijedan mi nije dobro sjeo), ali skoro svaki zvučnik, kakav god da je po defaultu, ima u sebi klicu genijalnosti. Ta klica proradi tek sa određenom amplifikacijom, a to je možda upravo tvoj TN!
Evo kod mene se dogodio nesvakidašnji zaokret: par mjeseci sam slušao svoj Soundcraftsmen izlaz i David Hafler preamp (obje su komponente kultne i predstavljaju ulazak u high-end), te sam kroz to vrijeme stalno osjetio da nešto nedostaje u zvuku. Pokušavao sam sa raznim kablovima (sada imam IC Musical Fidelity i Audioquest), koji su doprinjeli rezolutnosti, ali nikako da mi zvuk sjedne.
Nakon dugog slušanja često sam se umarao, iako je zvuk vrlo korektan (linearan), odmjeren i iskren, bilo je previše tvrdoće, malo više svjetline i slabački odaziv u bas području.
I tako psihologija čini svoje: pomislih da su mi zvučnici loši. I onda ja jednog dana opet donesem sebi moj Sony TA-FB940R, prvo pojačalo (s kojim sam i odlučio kupiti zvučnike).
Onog trenutka kada sam spojio Dahlquiste na taj Sony, prosvjetlio sam se: više dinamike, definiraniji bas, a ujedno mekoća i toplina. Zvučnici su postali raspjevani labudovi koji zvuče daleko iznad njihove fizičke pojavnosti. Sjetio sam se zašto sam ih uopće uzeo.
Da se razumijemo, Sony i nije nešto ludo dobar što se tiče zahtjevnih dionica u glazbi ili rezolutnosti u visokima, ali kontrola basa, dinamika i gotovo lampaška mekoća i toplina čine ga izuzetno muzikalnim. Konačno mi je svirala glazba, a ne zvukovi. Izgleda da je Sony baš "legao" na te konkretne zvučnike (sa Focalom Chorus 706S npr. zvuči grozno). Muzikalnost sustava, shvatio sam, može se procijeniti tek nakon duljeg slušanja i uspoređivanja. Najbitnije od svega je nenaporna, ali zanimljiva reprodukcija koja te uvlači u samu srž glazbe.
Nadam se da je tako i kod tebe sada, pa ti želim puno uživancije!