Meni danas i nije bio gušt na Sljemenu. Prisilio sam se ići gore iako sam bio jako mamuran i loše mi je bilo jer nisam jeo. Kod prvih klupica neuspio pokušaj izbacivanja kiseline.
Dalje malo vozim, puno guram, na cesti se odvajam od ekipe i idem cestom do odvajanja za Runolist, i solo pičim prema Šumarevog grobu jer sam ostao bez vode. Nakon 300 metara makadama rigam dušu, i puno mi lakše bude odmah.
Kod izvora sam sreo nekog lika, 40ak godina, jako simpatičan, hoda bos okolo. Dobio sam i pamflet za zbližavanje s Zemljom.
Već treći fail zaredom, ne čitam izvještaje NRove i gacam po odvratnom blatu 9/10 puta do Grofice, krkam juhu u Lugarnici koja me diže iz mrtvih.
Četvrti, peti, šesti i sedmi fail su bili odlazak na 57icu, nikakav flow, samo sklizanje i korijenje i kočnica cijelim putem, oči pune blata jer nisam uzeo naočale.
Penjemo se na greben i ja ko debil gađam bog te pita koje linije do stupa žičare da se hitim sa zidića, skužim da ne idem niti 1 km/h i da ću faceplantat s tog dropa, i ko mungos se hitim s bicikla lijevo i dolje s tog platoa, skoro sam se cijeli polomio. Možda Max ima na kameri taj manevar.
I dalje opet sve zakurac, šugave linije, Lonjščinu sam odvozio ko papak, ma katastrofa. Negdje nakon skoka preko onog panja na 57ici mi se otpustio hedset i to me splašilo, bio je dosta tup zvuk kad sam sletio ko cigla, već sam se usro da je Fox reko svoje.
Poslušao sam nečiji savjet i nisam obukao bokserice ispod bicki, i sad mi je dupe crveno ko da sam babun.
Sve u svemu debakl, ali drago mi je da nisam doma ostao. Živili