Inače "ukradeno" u kontekstu digitalnih sadržaja, baš i ne stoji kao pojam. Zašto? Zbog toga što kada skinete neki film ili album, nitko ne izgubi primjerak istog, niti se fizički može dokazati da određeni primjerak fali.
E sad, možemo razgovarati o neovlaštenom korištenju i distribuciji intelektualnog sadržaja zaštićenog autorskim pravom i srodnim pravima. što nije "krađa" kako vidim ovdje da piše. Pošto mi je to struka a stvari nisu toliko jednostavne a ja pak ne želim duljiti, važno je, eto, shvatiti da je intelektualno vlasništvo dosta u "sivoj zoni" i da varira jako od države do države po pitanju "što je to int. vlasništvo" , prava i obaveza "nositelja autorskog prava" ( autor i nositelj nisu isto) itd itd. Suština je stvari ta da provajderi nama ( nominalno rečeno), mogu reći " ovo smijete- ovo ne smijete" jer se usluga pruža prema određenim pravilima ( ugovori se potpisuju i sl.) Dosta stvari nije fer, ali provajderi imaju zadnju riječ. Ti hoćeš ili nećeš.
E sad, što se tiče filmova, serija. Ako se isti smatraju kao kulturno i edukacijsko dobro ( dokumentarci, povijesni filmovi...) tada se redovito ( i vani i u nas) izuzimaju od određenih restrikcija u "autorskom pravu i srodnim pravima", kao i knjige te časopisi. Znači, student ste, možete na predavanju pogledati "Hrvatske kraljeve" npr. jer je u edukacijske svrhe. Možete kopirati knjige u knjižnici ( ne cjelovio) ali može, eto ako niste znali, kopirati sutra jedan dio, prekosutra drugi; imati cijelu knjigu i niste prekršili zakon.
Tako da ono, siva zona su autroska prava u papirnom obliku još uvijek, a u digitalnom ubi bože, niti postoje standardi niti ništa.
Zbog toga govoriti o "krađi" sadržaja je pomalo deplasirano, a što se tiće ograničavanja prometa, to nije fer i uredu, ali zna se tko je gazda jel
