Imam ženku samojeda staru godinu dana, steriliziranu (krajem decembra prošle godine). U ponedjeljak je dobila proljev popraćen sa žestokim povraćanjem. Svaku hranu je odbijala i ponekad bi počela izbezumljeno lajati. Istog trena otišli smo u veterinarsku stanicu u heinzelovoj. Tamo su ju poslušali, pregledali, mjerili temperaturu, izvadili krv i napravili ultrazvuk. Nisu pronašli ništa čudno osim lagano povišenih leukocita, što upućuje na nekakvu upalu. Rekli su nam da se vjerojatno radi o nekakvoj virozi (?), da će to proći samo od sebe i da će pasonja ubrzo biti bolje.
Zatim je došao utorak. Pasonja uopće nije bila nimalo bolje, jedino su proljev i povraćanje prestali. I dalje je odbijala hranu, ali je vani željno čupala travu. U "šetnji" (izađe van samo piškiti itd.) hoda uz vidljiv napor, a doma samo leži i nema interesa nizašto. Pije dosta malo. Urin izgleda normalno, bez ikakvih čudnih promjena boje i sl. Stolica je isto jako oskudna, ali naizgled normalna.
U srijedu smo ponovo otišli kod veterinara. Vadili su krv (leukociti su ostali povišeni), mjerili temperaturu (normalna do neznatno povišena), dali joj otprilike polovicu infuzije od 500 ml i dali tri injekcije (jedna je antibiotik, druga je nešto za želudac/crijeva, a treća se zove peptoran ili tako nekako). Taj dan dopunili su dijagnozu od "neke viroze" sa (navodnim) gastritisom. Poboljšanja nije bilo.
U četvrtak (jučer) ujutro stanje je izgledalo još gore. Došli smo opet tamo svi uspaničeni. Stali su nas uvjeravati kako pasonja uz takav (opet navodno) iziritirani želudac ne može jesti i da se ne brinemo jer niti jedan pas nikad nije umro od gladi. Toga puta dali su joj cijelu infuziju od 500 ml i ponovili one tri injekcije. Čim smo došli doma pasonja kao da je malo živnula, pokazala interes za hranu i nešto sitno pojela. Do večeri je izgledala obećavajuće.
Danas (petak) opet stara pjesma. Odbija hranu, samo leži, a vani hoda kao da ima 90 god. (trava ju još uvijek zanima). Popodne smo otišli po terapiju od tri injekcije, a infuziju joj više nisu dali. E sada, u cijeloj toj priči puno toga nam nije jasno. Dokle oni misle zatvarati oči pred time da poboljšanja nema i da životinja kopni? Kakav je to gastritis, dovraga?
U međuvremenu smo od poznanika doznali da su slični simptomi bili kod kujice koja je imala upalu maternice i to nas je natjeralo u još veću paniku. Odmah smo se latili telefona i ispričali svoje sumnje ovima u heinzelovoj, na što nam nisu ništa suvislo odgovorili. Rekli su nešto u smislu da bi se bilo što abnormalno valjda vidjelo na ultrazvuku. Valjda! Hej, nema valjda! Ili ste sigurni, ili niste. I tako, naš strah je velik. Cijelo vrijeme prati me osjećaj da nešto ne štima i da ovi možda nisu dali dobro liječenje. Sad će vikend, ako se bilo što zakomplicira onda smo prepušteni sami sebi. Stvarno mi je teško to gledati, radije bih da se dogodilo meni.
Ako netko ima savjete, doživio je sličnu situaciju ili se osjeća pozvanim nešto dodati onda neka se slobodno oglasi..