radio sam tri godine kao profi vatrogasac u vatrogasnoj postrojbi grada Zagreba, i dosta vremena sam proveo na tehničkom vozilu koje izlazi na prometne nesreče. Znam da klincima divljaju hormoni i da im je teško objasniti posljedice brze vožnje, ali mislim da bi svako tko uživo vidi posljedice sudara to nosio u podsvijesti i bio oprezniji. Mislim, ja sam ušao u vatrogasce nakon dvije godine provedene na bojištu u I gardijskoj brigadi, i vidio sam veča sranja na sudarima nego na ratištu. Još je "dobro" kad dođeš na mjesto nesreče i izvlačiš iz auta mrtvace, ali kad iz gomile razbijenog krša moraš izvlačiti ljude ili nedaj bože djecu koji vrište i plaču , onda ti dođe kad čuješ nekog srolju koji se pred komadim hvali sa svojim divljanjem na cesti da mu polomiš obje noge pa nek se naganja u kolicima da vidi kako je to.
