Ma možeš ti i mladunče vuka donekle socijalizirat i ne imat s njim nikakvih problema. Ali to ne znači da ga se može gurat u istu klasu s labradorom npr.

Ovčari su divni psi, stvarno. Ali kad si nabaviš, recimo meni vječno najdražeg, njemačkog ovčara ti moraš znat da je taj pas rođen da bude glavni i sve će ti okupirat ako mu to dopustiš. Prvo će ti uzet dekicu, onda zdjelicu, korpu, kućicu, dvorište pa čitavu kuću.
Dok je još mali ljudima sve to bude simpatično, ali bome kad naraste to nije više simpa nikome i 90% ljudi ga ne zna vratit pod kontrolu, pa jadni pas završi na lancu ili vječno u boksu. Evo oko mene svi, ali apsolutno svi, njemački ovčari čekaju smrt na lancu od kad su navršili godinu dana samo zato jer se "gazde" ne znaju nosit s njima.

I još nešto ljudi obično ili zaborave ili otkriju slučajno: ovčari grizu. Ovdje kod nas 90% ugriza koji se prijave u ambulantu je napravio njemački ovčar. Ali ne radi on to zato što je zao, nego zato što mu je to prirodno k'o disat zrak ili pit vodu. Ako je pas dominantan i nesocijaliziran on će radit ono što mu je urođeno: gledat će na sve oko sebe ko na stoku na koju treba lajat i po potrebi ugrist za nogu da se vrati u stado i da ne radi probleme. A ako se stadu približi uljez on po prirodi poznaje samo dva moda: 1) potjeraj, 2) grizi do smrti.
Ženke znaju ić u ekstreme, više se maze i igraju, manje su dominantne, privrženije ali zato više zaštitnički nastrojene i puno opreznije sa strancima.

S retrieverom nemaš takvih problema. Naravno, opet treba s psom radit. Ali socijalizacije ide lakše, brže, a šapu daje i prolazniku i provalniku.
- Ovo ja pišem za čistokrvne pasmine. S mješancima mnogi ne žele imat posla baš zato što su nepredvidljivi i kod njih ništa nije čudno.