Kod mene je bilo ovako:
Sjedimo ja i stari u dnevnom boravku. Ja u dresu ManU, umbrov dres, SHARP na njemu piše napred. Stari navija za Bayern.
Basler zabija u šestoj minuti. Psujem, ljutit, vičem. Stari me podjebava, kaže "nema ManU šanse". Gledamo tekmu dalje, ja sve više i više nervozniji... Mathauss (kak se već piše) izlazi i starog vata znoj, veli "pa kud njega van". Izlaze York i Cole, ulaze Ole Gunnar i Teddy. Ja sretan jer ima nade, ova dva uvijek zabiju... dalje je povijest
Skačem po sobi, pokazujem srednji prst TV-u i FC Hollywoodu, vičem, vrijeđam (mislim da bi me prosječni Bavarac zaštihao

). Stari odlazi iz sobe i veli "jebote, ovo je nevjerovatno. ovako nešto bi očekivao od naše reprezentacije, ane od Bayerna da ovako izgubi"... i onda dođe Turska 2008
Haha, ja sam vadio mast i pio krv na slamku skoro cijelom razredu u srednjoj, nisam se vadio iz dresa koji se kiselio na meni tjedan dana dok mi stara ga nije bacila u vešmašinu dok sam spavao

Jedan od najboljih tjedana srednjoškolskih dana

za ManU smo tada navijali ja, jedan kolega i razrednik koji je predavao tjelesni. Na tjelesnom smo morali imati BIJELU majicu i crni šorc. Ja sam smio biti u ManU dresu

kakav loto jebote
