Mene ubijaju, ja ubijam, pobijedimo, izgubimo, a 90% vremena je zabavno. Ja sam loš u pucačinama, ali zabavno mi je. Jedini problem u igri su mi idioti.
Ne smetaju mi noobzori, nego samo idioti. Kad ne znaju gdje im je glava, čekaju 10 minuta da se spawna helihopter (koji btw nij uništen), izvode "Earl Jenkins" fore i da ne nabrajam dalje.
Najslađe je kad uletimo na neki server i svi uspijemo biti s iste strane (nas 4) i onda okrenemo partiju, a s druge strane hrpa 100 orlaša. Očito puno ljudi ne kuži da nema ništa bez taktike i da soliranje nema smisla.
Nebrojeno puta smo skinuli snajpere tenkom. Kad me ubije, spawnam se u bazu i raspalim u približnom smjeru, a s druge strane mi jave koliko sam fulao. Nekoliko pucnjeva kasnije nema ni snajpera ni zgrade gdje se skrivao. To je team play.
Koliko sam puta sjedio u tenku (dok su drugi vozili) i paintao avione, helihoptere, druge tenkove i spotao. Nije sve u bodovima.